Zimske su večeri kao stvorene za prebiranje obiteljskih uspomena, za pričanje i prepričavanje svega što su stari od svojih upamtili a mladima je korisno znati. Kao biseri na niski uspomena nanizane su i molitvice što ih naše bake – neke od svoga djetinjstva – svaki dan prebiru. Pritom se sigurno s ponosom ne samo sjećaju svojih baka nego i mole za svoje unuke. I brinu se… Brinu se kome će nisku bisera predati.
Baki Marici Zebi (1927.), iz sela Podbrđa kraj Kotor Varoša koja je živjela u Dubovcu kod Okučana, rat je rastjerao djecu i unučad. Stoga je, umjesto njima, svoje jutarnje i večernje molitvice darovala nama. Sve odišu vjerom i iskrenim predanjem, a u njima ćemo naći i neke neobične jezične konstrukcije.
O Isuse moj,
ja ustajem tebi, na slavu tvoju,
u ime tvoje iz postelje svoje.
Čuvaj ti mene, Bože dragi
i današnji dan
svetim me svojim darom nadari.
Ja ću, Bože dragi, dobra biti i dobro činiti,
Tebi, Isuse, slava i hvala kad sam ustala
sa zdravim tijelom pa mi nije ništa bilo.
O Isuse, željo moja,
tebe želi duša moja.
Da pristupim stolu tvome
i oltaru presvetome,
đe se diže sveto Tijelo.
Sveto Tijelo, sveta Krvca,
ja te primam svega srca.
Pod dva krila anđela,
a pod treće Isusovo.
O Isuse, budi hvaljen
po sve vijeke vjekov. Amen
Sveta Gospe, golubico,
Isusova rukovico!
Isus tebe rukovo,
svojim darom darovo.
Ko se Gospi preporuči,
od svakog se zla odluči,
svake tuge i nevolje,
svaki muka i nezgoda,
smrtni grija, smrtni rana,
smrti našoj. Amen.
Pojdo spati, Boga zvati
i Mariju milovati.
Marija je Božja mati
koja sina porodila
na nebesa uznosila.
Nebesa se otvoriše,
anđeli se pokloniše,
svete sviće požegoše,
mlade mise govoriše,
Sina Božjeg slobodiše.
Slobodi, Bože, nas,
dušu našu, tijelo naše!
Čuvaj nas,
molimo te, usliši nas!
Fala Bogu, prošo danak
i došo nam slatki sanak,
ali prije nego što ću spati,
Tebe ću, Isuse, Gospe, prizvati.
Da nam budeš na pomoći
nastajući ove noći,
da nas svaka bijeda mine
i opet nam sunce sine.
Slava svetim, a mir živim,
pokoj mrtvim, zdravlje nemoćnim.
Križ na čelu, križ na prsu,
milost tvoja vazda
pribivala među nama.
Po zlamenju svetog križa,
od neprijatelja naših
oslobodi nas, Gospodine Isuse.
Anđele Božji, čuvaru naš,
na dobro nam došla noć,
od dragoga Boga pomoć.
Kad nam tijelo otpočine,
da nam duša ne pogine.
Kad nam tijelo k zemlji pođe,
da nam duša Bogu dođe.
S križom lego, s križom usta,
križ nas čuva do ponoći,
svi anđeli od ponoći.
Kada nam se tijelo prene,
nek je Isus kod nas, Gospe kraj nas,
vi, anđeli, oko nas.
Bježte, neprijatelji, od nas!
Mi u vas ne vjerujemo,
već vjerujemo u dragoga Boga,
Oca Svemogućega,
i u Isusa Krista,
Sina njegova jedinog,
Gospodina našega.
Sveti Mihovile Arkanđelu,
brani nas u borbi protiv pakla!
Goni đavla paklenoga,
neka ga Bog pokara.
Ponizno t’ se molimo,
ti, Oče nebeski,
da nas sačuvaš od svake sotone
i drugi dušmana koji odaju po svijetu,
propasti duše i tijela našega.
Protjeraj ti njija u pako. Amen.
Kako je reći, slatko ime!
O Isuse, slatko ime,
daj da bude po sve vrime!
Tebe ljubi duša moja,
ti obrati dušu moju,
da ja slišam narav tvoju.
Slava tebi, moj Isuse,
fala tebi, moj Isuse,
koji si s Trojstvom Bog jedini!
Ti učini, ti dopusti:
gdje pribiva slava tvoja,
nek uživa duša moja!
Amen.
O Isuse moj,
poć ću u ležaj svoj:
ako umrem, izdanem,
tebi dušu pridajem.
Ako živa ostanem,
tebi slavu uzdajem.
Evo, Bože, leć ću
i ovako reć ću:
Pomozi nas, Bože,
i svi sveci i svetice Božje.
