Iz još uvijek neutvrđenih razloga Lejla, Merima, Mina i Almina autom su sletjele u provaliju duboku više od 100 metara na opasnom zavoju kod tunela Bulozi. Ovaj je događaj uzdrmao ne samo domaću nego i širu javnost. S dubokom tugom izražavamo sućut njihovim obiteljima, prijateljima, kao i njihovim đacima i kolegama nastavnicima.
Nažalost, prometne nezgode sa smrtnim ishodom nisu rijetke u ovoj državi s najlošijom i time najopasnijom prometnom infrastrukturom i to „od Vardara pa do Triglava”. Prema podacima BIHAMK-a prošle godine su se na našim cestama dogodile 36 672 prometne nezgode od kojih je 7494 s poginulim i povrijeđenim osobama, a 29 178 s materijalnom štetom. Smrtno je stradalo 277 osoba dok su 10 403 osobe teže ili lakše povrijeđene. U odnosu na 2017. godinu smanjen je broj prometnih nezgoda (2,54 %), dok je istovremeno povećan broj nezgoda sa smrtnim ishodom ili tjelesnim ozljedama (5,03 %). Tako smo se našli pri vrhu ljestvice po smrtnosti u prometu sa 72 poginula na milijun stanovnika, dok je taj prosjek u EU-u 49 poginulih na milijun stanovnika. Kao glavni uzrok nezgoda navode se nepropisna i neprilagođena brzina te vožnja pod utjecajem alkohola i drugih opojnih sredstava, nepoštivanje prometne signalizacije itd.
To svakako jesu razlozi prometnih nezgoda, ali se uvijek prešuti i zataška katastrofalna slika cjelokupne prometne infrastrukture u BiH. Naši preopterećeni magistralni, regionalni, lokalni i gradski putevi imaju gotovo apokaliptički izgled i mogli bi konkurirati na bilo kojem natječaju za bilo koju adrenalinsku vožnju: nepostojeće pune i isprekidane linije, rupe, šahtovi, opasni zavoji, neosvijetljeni tuneli koji tijekom cijele godine prokišnjavaju, oštećena ili nepostojeća zaštitna ograda na opasnim strminama, odroni na cestama, društveno-kulturni život stanovništva uz ceste itd. S prvim kapima kiše naše ceste postaju opasna klizališta, a za vrijeme obilnijih padalina pretvaraju se u jezerca i potočiće koji veselo žubore već poprilično dubokim usjeklinama na škrtom i starom sloju asfalta. Čak nam je i novoizgrađeni komadić autoputa već odavno prešao brojku od pedeset u nijansama sive boje.
Sve je ovo poznato i već je puno toga rečeno, ali što vrijedi kad to odgovorni ne čuju ili čuju, a ne znaju obavljati svoj posao koji se ne sastoji samo od unaprjeđivanja sigurnosti na cestama nego jednako tako sigurnosti i kvaliteti samih cesta. Jedine promjene koje se već godinama događaju na našim prometnicama represivne su naravi: povećava se broj policijskih patrola i prometnih kamera koje su se pokazale vrlo unosnima, pa se ne štedi kad su u pitanju ove skupe spravice: pokretne, statične i, čini mi se već u skoroj budućnosti, satelitske koje će pokriti 100 % bh. puteva i budno naplaćivati svako prekoračenje brzine. Što se tiče policijskih patrola na cestama, mislim da smo u tome nadmašili cijelu regiju i tako stvorili sliku Cop Landa bilo kojem strancu koji je riskira posjetiti osobnim automobilom. Da nije tragično, bilo bi smiješno.
Još uvijek nikad nitko od odgovornih nije izrazio mogućnost ostavke nakon teških prometnih nezgoda koje se dogode na opasnim mjestima na kojima nema potrebnih zaštitnih elemenata i pristojne signalizacije na što uvijek ukazuju kompetentni prometni stručnjaci. Međutim, oni uglavnom dobiju riječ tek nakon što se dogode teške prometne nezgode nakon kojih potonu u zaborav boreći se za egzistenciju poslovima izvan svoje struke, jer su njihova mjesta već odavno popunjena politički i stranački prikladnim kadrom i to u sljedećih dvadeset godina. Zato nam ostaje samo nada kako će se nešto promijeniti što se tiče kvalitete i sigurnosti naših prometnica. Do tada imamo dvije mogućnosti: ili se voziti najvišom brzinom od 40 km/h ili nabaviti skupe automobile s profesionalnim vozačem i rotacijom. Jedino su tada naše prometnice poprilično sigurne.
