Čas pohođenja nije prepoznao Jeruzalem (usp. Lk 19,44). U Starom zavjetu to pohođenje je uvijek vezano uz kažnjenički pohod Božji. No Luka već u Zaharijinu hvalospjevu najavljuje dolazak ne Boga koji kažnjava nego Boga Otkupitelja: „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!” (Lk 1,68). U Isusovu čudu uskrišenja sina udovice iz Naina njegovi sunarodnjaci su osjetili da „sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” (Lk 7,16). Taj Božji pohod je otkupiteljski, današnji evanđeoski odlomak ga naziva pohodom mira.
Mir je velika tema Lukina evanđelja. Opet Zaharija u svom hvalospjevu najavljujući mlado sunce, ovako opisuje njegovo djelovanje: „Da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira” (Lk 1,79). Taj mir je među ljudima Božja odluka prema pjevanju anđela na betlehemskim poljima kad se Isus rodio (2,14). Šimun ugledavši dijete Isusa hvali Boga: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!” (Lk 2,29). Ženi oprašta grijehe i otpušta je: „Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!” (Lk 7,50). Tako je otpustio i ženu koja je bolovala od krvarenja (usp. Lk 8,48). Kad šalje sedamdeset i dvojicu učenika nalaže im: „U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj! Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas” (Lk 10,5-6). Isus upozorava na djelovanje Beelzebula: „Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed” (Lk 11,21). Taj navještaj mira dovodi do razdjeljenja među ljudima, među ukućanima, izaziva nemir prilikom opredjeljenja za Isusa koji i sam kaže: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje” (Lk 12,51). Onaj koji ne može pobijediti protivnika, mora se s njim nagoditi: „dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir” (Lk 14,32). Isusa koji ulazi u Jeruzalem narod pozdravlja klicanjem: „Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!” (Lk 19,38). Uskrsli Isus koji se ukazuje apostolima ovako ih pozdravlja: „Mir vama” (Lk 24,36). Mir je zapravo drugo ime za spasenje, koje donosi Isus i nama danas.
„Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!” (Lk 19,45). Isus je ušao u Jeruzalem, u Hram. Uslijedilo je tzv. „čišćenje” Hrama izgonom prodavača. Svetopisamski tekst na koji se Isus poziva uzet je iz Iz 56,7 i Jr 7,11. Hram kao dom molitve Izaija vidi kao dom molitve za sve narode. Ispunjenje toga proroštva omogućuje Isus ovim činom čišćenja, a sve narode koji su pozvani vidimo u krštenju onoga Etiopljanina u Dj 8,26-40. On je predstavnik naroda s „kraja zemlje”, ali s druge strane vidimo i integraciju onih koji su dotada bili bogoslužno neprihvatljivi, a čiju integraciju najavljuje već Iz 56,1-7: „Ovako govori Jahve: ‘Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.’ Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela. Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: ‘Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda.’ Neka uškopljenik ne govori: ‘Ja sam, evo, tek suho drvo.’ Jer ovako govori Jahve: ‘S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome – podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode’”.
Jeremijini suvremenici pretvorili su Hram u sklonište od Božje srdžbe, gdje će proći nekažnjeno za svoje grijehe. I Isus tako vidi svoje sunarodnjake da zloupotrebljavaju Hram i ne pridaju mu ono značenje koje vidimo prema 1 Kr 8,30: „Usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti.”
Isus se zalaže za novi Hram i novo bogoslužje. To je razlog zbog kojeg su „glavari svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni” (Lk 19,47).
