Razmišljamo li o fenomenu čuda u najširem smislu te riječi kao o nekom izvanrednom i znanstvenim načinom do kraja neprotumačivom događanju koje nadilazi poznate nam prirodne zakone, zbivalo se ono samo iznimno, tek rijetko ili čak redovito, možemo reći kako smo i nesvjesno okruženi s poprilično takvih fenomena.
Naime, ne mora se biti nikakav nobelovac ni vrhunski prirodoslovac da bi se uočilo da je stvoreni svijet kojega smo i sami dio, upravo jedno veličanstveno čudo Božjega stvaranja. Na primjer, neprocjenjivi dar života koji svi posjedujemo – velebno je čudo! Nismo htjeli postojati niti smo išta učinili da dođemo na svijet.
Imamo tijelo koje, ako je zdravo, radi besprijekorno kao švicarski sat. Što god da spomenemo: srce, pluća, živci, krvotok, osjetila, probavni trakt, udovi, mozak i njegove kompjutorski munjevite i točne operacije kojima upravlja tijelom, naša duhovna svijest o nama samima – zadivljujuća su priča o našim tjelesnim i mentalnim sposobnostima koje su ugrađene u nas, a da nismo ni znali.
Što tek reći za mogućnost međusobnoga sporazumijevanja, za moć razmišljanja, govora, smijeha, humora, plača, sjećanja, spavanja, učenja stranih jezika, slikanja, skladanja, sviranja glazbe, pjevanja, molitve, ljubavi, obitelji, rađanja, štovanja Boga…? Sve nas to čini posebnima među svim stvorenjima, čudesnim Božjim remek-djelom.
Koliko god pred čudesima kojima smo okruženi sposobnost našega razumskog raščlanjivanja, povezivanja činjenica i zaključivanja bila potpomognuta znanstvenim spoznajama pa i kršćanskom Objavom – puno toga nam unatoč razumu i vjeri ostaje nedokučivo. Čak i onda kada za posljednjega uzročnika takvih fenomena s pravom pretpostavimo Boga Stvoritelja koji se objavljivao najprije postupno u židovstvu pa potom u punini u Isusu Kristu, još uvijek ostaje neprotumačivo kako i zašto te s kojom zadnjom svrhom se takvi fenomeni u prirodi i oko nas odvijaju.
Bog oduvijek sklon čudima
Pravi pak govor o čudima tek i počinje kada se prebacimo na područje vjere, odnosno Staroga i Novoga zavjeta, povijesti Crkve i životopisa svetaca. Većina čitatelja je vidjevši ovu temu na prvim stranicama revije zacijelo najprije i pomislila na tu vrstu događaja.
Tko god je ikada uzeo Bibliju u ruku, makar i onu većini naših vjernika jedinu i najomiljeniju Ilustriranu Bibliju mladih, neko od njezina 22 izdanja na hrvatskom jeziku, suočio se s izvješćima o brojnim čudesima koja su se zbila posebnim Božjim zahvatom. Tko bi zaboravio gorući grm koji nikako da izgori iz kojega je Bog progovorio Mojsiju dok je ovaj na Horebu napasao ovce svoga tasta Jitra? Nezaboravni su također i čudesni znakovi koje su Mojsije i Aron izvodili pred egipatskim faraonom: najezde životinja, tuča i vatra s neba, epidemije bolesti, tmina, pretvaranje voda u krv i na kraju pomor prvorođenaca. Ništa manje spektakularan nije bio ni prelazak Izraelaca po isušenom Crvenom moru, potom padanje mane (kruha) s neba, proizvođenje vode iz stijene, opskrbljivanje stotina tisuća ljudi ptičjim mesom niotkuda samo na Božju riječ… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
