Bliži se Božić i svjetla u srcima već gore. Već je studeni obilježen prvim naznakama dolaska Božića koje počinju prizivati ranija sjećanja, ali i planove za one koji se tek imaju zbiti. Toliko nadahnuća u književnosti, likovnosti, glazbi, običnom životu pruža ovaj blagdan.
Sve ono lijepo što nam razgaljuje srca, poziva na dobra djela, na poniznost i ljubav, donosi nam maleno dijete koje se stisnulo u jaslicama, pokazujući da upravo u takvim uvjetima žive i drugi te da je tvrda slamica postolje koje ne treba biti zamijenjeno mramorom, zlatom i inim materijalnim pokazateljima. Malena obitelj stisnuta u štalici, sretna, blagoslovljena u svojem miru, ispunjena milošću Božjom. Božić je često jedna od rijetkih prilika da se svi članovi obitelji okupe na jednom mjestu. Neki dolaze izdaleka, noseći svoje brige i nadanja. I svima je u srcu želja da opet osjete toplinu doma i zajedništvo, da podijele sjećanja, smiju se i plaču, sretni u jednostavnosti božićnih dana. Tada su rasterećeni od svakodnevnih briga i opušteni u društvu dragih ljudi, te okupani svjetlošću zvijezde koja je došla nastaniti se u srcima jedne davne betlehemske noći.
Naša povijest
Papa Ivan Pavao II. je istaknuo da sve ono što je dobro – povijest, humanost, spasenje – dolazi preko obitelji. Božić i nastaje u krugu jedne obitelji. Sveta obitelj koja se utisnula u srca ljudi i koju bi se htjelo oponašati, barem jednom u godini. Međutim, Papa Franjo upozorava da Isusovo rođenje nije bajka! To je priča o stvarnome događaju koji se dogodio u Betlehemu prije dvije tisuće godina! To je na neki način i naša povijest koju stalno oživljavamo u dane Tihe noći. Anđeo je navijestio pastirima u Betlehemu – Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! (Lk 2,10)
Svijet nudi raznovrsna zadovoljstva, ali ne nudi radosti koje traju i ispunjaju srca. Stoga Božić dolazi rasvijetliti srca ljudi, donijeti radost i sreću i neku posebnu čežnju i uzbuđenje. Pa i taj pretjerani komercijalizam i materijalizam koji oduzima dragocjene sate i vrijeme, ipak, na sebi svojstven način pridonosi radosti Božića jer svi volimo darove, volimo svjetlost, glazbu, razigranost boja i šarolikost papira. Ponovno postajemo djeca. Sve nas to odvaja od svakodnevice i uvodi u drugi svijet u kojemu barem na kratko zaboravimo brige, boli i ogorčenost. Većina ljudi se u „blago vrijeme” rado susreće s prijateljima, obitelji, kolegama s posla. I oni koji ne drže do Božića, ne mogu izbjeći svjetlo koje ovaj blagdan donosi, barem ono koje žmirka s polica i koje podsjeća da se nekoć davno u jednom malom mjestu Betlehemu, čije ime znači „kuća kruha”, rodilo djetešce koje je promijenilo svijet i stalno ga iznova mijenja. Ljubav koju je donijelo mijenja srca i pokreće svijet, okreće sve nabolje i daruje mir. Ovo je kruh koji je s neba sišao. (Iv 6,58)
Kada slavimo Božić, zračimo radošću koju drugi žele s nama dijeliti, biti dijelom svijeta koji je ispunjen tradicijom vjerovanja u Dobro. Svi izvanjski pokazatelji Božića modernog doba su često meta osude onih koji smatraju da božićno drvce, božićni darovi, hrana i kolači koji se posebno spravljaju u to vrijeme, nemaju spone s pravim razlozima obilježavanja ovoga blagdana. Međutim, jedan se papa potrudio istražiti i ove običaje te pokazao da svi oni, ipak, imaju u sebi biblijski smisao. Papa Benedikt je u svojoj knjizi The Blessing of Christmass (Blagoslov Božića) potvrdio da sami običaji pamtljivo i radosno izražavaju duhovne uvide običnih kršćana.
Zašto darujemo jedni druge? Pa Bog nam je darovao sama sebe, umotavši svoje Božanstvo u istinsku čovječnost! Zašto kupujemo božićno drvce, unosimo ga u dom, ukrašavamo i volimo biti u njegovoj prisutnosti? Sve to činimo nesvjesno, ali poruka je – obnavljanje stabla iz rajskog vrta, koje se opet obnavlja u drvu Kalvarije. Neka klikće šumsko drveće. (Ps 96,12)
Zašto kolači, keksi, slatkiši? Mesija je došao odvesti nas u zemlju kojom teče med i mlijeko. Udijelio nam je kruh s neba, koji svaku slast u sebi ima.
Poziv na obraćenje
Radost Božića je sveprisutna i u srcima onih koji ne vjeruju. „Ona je ključ za novu evangelizaciju, duboko je marijanska i duboko ukorijenjena u pobožnost vjernika prema Svetoj obitelji”, ističe Scott Hahn u svojoj knjizi Radost svijetu. Ova evangelizacija je za svakoga jer nosi radost i svjetlo. Kad god nemamo radosti, potrebno nas je nanovo evangelizirati, jer obraćenje nije jednom zauvijek. Cijeli život smo pozvani na obraćenje i ono nas stalno produbljuje.
Danas je ova činjenica pogotovu važna jer se tama nadvija nad zemlju i nakana je progutati ljudska stvorenja nudeći im različite zamamnosti koje ih zarobljuju i odvajaju od njih samih. „Ono što Isus Krist daje jest radost, čak i u teškoćama i žalosti, čak i u progonima, bijegu i izgnanstvu”, podsjeća Hahn.
Ljudi nerijetko smatraju da im se za uspjeh na nekom području njihova života potrebno uspinjati, upinjati iznad svojih snaga, a sve da bi se uzvisili, često zbog drugih ili protiv drugih. Božić nam pokazuje da se Stvoritelj svijeta spušta, silazi u siromaštvo i studen kako bi bio bliz čovjeku, postao njegov prijatelj, spasitelj i utješitelj. Otajstvo Božića skriva i otkriva, ovisno kojim očima gledamo. Poći u susret čovjeku u potrebi, te uvijek iznova ispitivati vlastiti način promišljanja, odgovornost djelovanja u zajednici i obitelji, sve su to važne aktivnosti koje često zanemarujemo, a na koje nas vrijeme blagovijesti usrdno podsjeća.
Roditelji bi u ovo vrijeme milosno djeci umjesto darova umotanih u šarene papire mogli darovati svoje vrijeme i ljubav, koja djeci toliko nedostaje. Mogli bi se igrati s njima, družiti i upoznavati se. Mogli bi stvoriti vlastitu priču i uz ugašena svjetla uprizoriti duh štalice. Ovo zajedništvo i okrenutost jednih prema drugima utažilo bi žeđ za onim što ih uglavnom razdvaja ili umjetno kompenzira njihovo prisustvo: televizori, mobiteli, internet. Neka ugase sve ono čime kupuju ljubav za propušteno vrijeme i neka upale svjetlo u njihovim dušama koje će im biti zahvalne na tim trenucima bliskosti i stvarnom uprizorenju njihova Božića.
„Događaji Božića nas izazivaju, baš kao što su izazivali i izvorne ličnosti – obitelj – čiju povijest pripovijedaju”, ističe Scott Hahn.
