Početna stranica » Bosanska kraljica Katarina

Bosanska kraljica Katarina

154 pregleda

U povijesti Bosne i Hercegovine, kao i u pučkoj tradiciji, kraljica Katarina (1425–1478) ima nesumnjivo povlašteno mjesto. Ide u red vrlo omiljenih likova naše prošlosti. Ona je tema  nemaloga broja istraživača bosanske povijesti, ali i tema usmene kulture, književnosti, likovne umjetnosti. Njezina je omiljenost iznikla iz osobnoga života ispunjenoga dramatičnim zbivanjima, vezanim za propast Bosanskoga kraljevstva i, napose, za gubitak malodobne djece. Ta osobna i društvena drama, na kraju jedne epohe bosanske povijesti, učinila ju je dijelom kulture sjećanja puka, prije svega katoličkoga

Katarina potječe iz utjecajne velikaške obitelji Kosača. Roditelji su joj herceg Stjepan Vukčić Kosača i Jelena Balšić. Rođena je 1425. godine. O njezinu djetinjstvu gotovo i nema podataka. Bila je prvorođena, uz braću Vladislava i Vlatka i polubrata Stjepana koji je kasnije, kao Ahmed-paša, postigao visoke vojne i upravne časti u Osmanskom Carstvu – oženjen kćeri sultana Bajazida II. bio je, među ostalim, vrhovni admiral i veliki vezir. Njezin otac Stjepan Vukčić Kosača, veliki bosanski vojvoda kasnije nazvan hercegom, imao je ogromne posjede i veliku moć. Iz te snažne pozicije proizlazili su njegovi sukobi s bosanskim kraljem Stjepanom Tomašom Kotromanićem, ali i s drugim velikašima. Ulog trajnijega mira trebala je biti ženidba Stjepana Tomaša Katarinom, njegovom kćeri (1446), ali ratobornost ni kasnije, nakon ženidbe, nije sasvim utišana. Svadba se održala na Milodražu u kraljevskoj rezidenciji. Predviđena krunidba u mjestu Mile kod Visokog iz nekih se razloga nije dogodila.

Katarina je, sudeći po stilu držanja kao visoka dostojanstvenica, bila solidne izobrazbe i osobne kulture stečene u obitelji, ali i osoba izrazitih duhovnih i umnih sposobnosti. O njezinu vjerskom životu brigu su vodila dvojica franjevaca koje je odabrala kao svoje kapelane uz posebno odobrenje pape Eugena IV (1447). Kraljica je bila angažirana katolkinja, što, među ostalim, potvrđuje i činjenica da je dala sagraditi crkvu Presvetoga Trojstva u Vrilima u Kupresu i crkvu sv. Katarine u Jajcu. Bavila se i vezenjem misnoga ruha, od čega je ponešto i sačuvano. Predaja ju pamti kao osobu čvrsta karaktera prožetoga duhovnošću.

Bosanski franjevci su tijekom četiriju stoljeća osmanskoga razdoblja (1463–1878) njegovali sjećanje na kraljicu Katarinu i izdigli je do simbola bosanske državnosti prenijevši to na puk u kojem su djelovali. Znak dubljega pučkoga pamćenja jest i tradicija da žene iz Kraljeve Sutjeske, kao simbol žalovanja za kraljicom i njezinom sudbinom, sve do najnovijega vremena nose crne marame – katarinke.

Prodor Osmanlija

Kralj Stjepan Tomaš i Katarina imali su dvoje djece – Sigismunda (r. 1449) i Katarinu (r. 1453). Kada je Tomaš iznenada preminuo 1461. godine, djeca su bila malodobna. Novim kraljem postao je Stjepan Tomašević, kraljev sin iz prethodnoga braka s Vojačom pripadnicom Crkve bosanske. S katoličke strane brak nije… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]