Početna stranica » Bogatstvo je u različitosti

Bogatstvo je u različitosti

5 min

Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini osnovano je 1997. godine kao domaća nevladina organizacija koja nije nikakvo nadtijelo, nego tijelo kroz koje je prožeta dobra volja tradicionalnih Crkava i vjerskih zajednica da zajedničkim snagama doprinesu izgradnji građanskoga društva u krajevima gdje je utjecaj Crkava i vjerskih zajednica neprikosnoven.

Jedan od osnivača Međureligijskoga vijeća je nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić s kojim smo razgovarali o razlozima njegova osnivanja, djelovanju i dosadašnjim rezultatima rada. Uz kardinala Puljića kao predstavnika Katoličke Crkve, suosnivači Vijeća su i mitropolit dabrobosanski Nikolaj uime Srpske pravoslavne Crkve, zatim g. Jakob Finci uime Jevrejske zajednice i reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić kao predstavnik Islamske zajednice u BiH.

Početna ideja nastanka Vijeća bila je pomirenje među narodima u Bosni i Hercegovini u kojoj je nešto više od godinu dana prije nastanka Vijeća bjesnio rat. „Kada smo vidjeli da rat ide kraju, smatrali smo potrebnim uvezati naše snage komunikacije i stvoriti zajedničku strategiju i suradnju. Stoga smo pripremili dokument koji smo prezentirali kao memorandum načela na kojima će pokušati surađivati četiri tradicionalne vjerske zajednice i Crkve u Bosni i Hercegovini”, objasnio je kardinal Puljić razloge osnivanja Međureligijskoga vijeća. Potom je naglasio kako to predstavlja jedan životni proces i trajnu komunikaciju: „Primijetili smo da našim ljudima koji su izišli iz bivšega komunističkoga sustava nije poznat religijski rječnik i pojedini pojmovi. Zato smo prvo napravili upravo religijski rječnik kako bi nas ljudi znali predstaviti, ali i da bismo sami sebe prepoznali u novinskim člancima i izvješćima, te da ne bi bilo krivih izjava kako se često znalo dogoditi.”

Od osnivanja, sve do današnjih dana Međureligijsko vijeće neprekidno surađuje i svake godine jedan od predstavnika vjerskih zajednica predsjeda Vijećem. Na početku Vijeće nije imalo vlastite prostorije pa su susreti organizirani kod onoga tko je te godine predsjedavajući. U međuvremenu je općina Stari Grad odobrila prostor u kojemu je organizirano tajništvo Vijeća na adresi Ferhadija 16. Ubrzo se uvidjela potreba za bližim suradnicima koji će pripremati materijale za susrete te je uspostavljeno i Izvršno vijeće koje čini po jedan član iz svake zajednice.

Nastankom Međureligijskoga vijeća u Bosni i Hercegovini pokrenuti su brojni međureligijski projekti kroz koje se radi na pomirenju, ali i na izgradnji građanskoga društva kroz međureligijski dijalog što je postala i misao vodilja Vijeća. Na pitanje jesu li predstavnici Crkava i vjerskih zajednica koje egzistiraju na području naše države aktivno uključene i djelatne u izgradnji međureligijskoga dijaloga nadbiskup je odgovorio: „Ne može se reći da smo od samoga početka bili euforični, ali smo tražili mostove međusobnog razumijevanja i suradnje. Pomalo su nas prisilile i svjetske sile koje su kreirale rat i pritom htjele krivnju rata prebaciti na vjerske zajednice i Crkve, a vjerski osjećaji su često bili medijski izmanipulirani u korist onih koji su imali svoje ideje, posebno kada je u pitanju postizanje ratnih ciljeva. Stoga smo se složili da kao četvorica predstavnika idemo u svijet svjedočiti kako to nije vjerski, nego politički kreirani rat. Jasno je da na taj način nismo mogli sva pitanja riješiti, ali smo uporno sačuvali put dijaloga i razgovora.”

U Sarajevu je 2012. godine održan Međunarodni susret za mir tijekom kojega je glavni grad Bosne i Hercegovine označen kao susretište civilizacija, Crkava i vjerskih zajednica, te je iz njega poslana poruka mira cijelomu svijetu. „Ipak, i bez toga događaja smo shvatili da je ovo mjesto na kojem se ukrštavaju kulture i civilizacije, ali i vjerske zajednice, odnosno religijski osjećaji. Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini je toga bilo svjesno i željeli smo da toga postane svjesna i šira javnost. Stoga poruka mira s ovoga skupa nije bila samo simbolična poruka svijetu iz Sarajeva, nego je ona bila upućena i samome Sarajevu da obnovi nekadašnje vrednote koje su se gubile u ratu i poslije njega”, poručio je Vinko kardinal Puljić.

Kroz brojna iskustva konkretnih problema u radu rađale su se i projektne ideje koje je realiziralo Međureligijsko vijeće te je ubrzo postalo zaštitni znak za međureligijski dijalog u regiji. Vijeće je posebno naglašavalo važnost prihvaćanja stvarnosti da živimo u različitosti, ali je uporno poticalo traženje zajedničkih putova u toj različitosti što je svjetska javnost itekako priznala. „Međutim, naša je suradnja opterećena političkom klimom netrpeljivosti, isključivosti i nadmetanja i zato nismo mogli dovoljno probiti u javnost s našim stavovima jer nemamo medija, a naš uži krug u kojemu se sastajemo ne može obuhvatiti toliku javnost kao što to mogu oni koji imaju medije. Neko vrijeme smo spremali medijske emisije, ali to nije dugo trajalo. Zato smo očekivali da nas već postojeći mediji uvaže i istinski uključe u izgradnju javnoga mnijenja”, naglasio je vrhbosanski nadbiskup.

Iako je rat završio, u Bosni i Hercegovini još uvijek nema pravednoga mira, a posebno su ugroženi manji i malobrojniji. U tom kontekstu kardinal Puljić je naglasio kako Međureligijsko vijeće, odnosno međureligijski dijalog ima iznimno važnu ulogu u gradnji pravednoga mira: „Međureligijski dijalog ide za tim da se stvori međusobno povjerenje, ali i da se ohrabrimo stvari nazvati pravim imenom. Još za vrijeme rata smo uspjeli sačuvati mostove međusobne suradnje i razgovora, a posebno nakon rata kada smo u osnovi svoga djelovanja stavili poruku da ne činimo drugima ono što ne bismo htjeli da drugi čine nama i obrnuto, činimo drugima ono što bi željeli da drugi čine nama. U duhu toga stava smo nastojali i nastojimo raditi. Tempo i ozračje nisu uvijek bili isti i možda se nekada moglo učiniti i više, ali samim time što smo ustrajali biti zajedno i surađivati je veliko.”

Posjet pape Franje Sarajevu 2015. godine odjeknuo je svijetom, a na poseban su način prenošene njegove poruke koje je uputio prilikom susreta s predstavnicima vjerskih zajednica. Papa je istaknuo da je međureligijski dijalog, osim što razmatra teme vjere, zapravo razgovor o ljudskom životu. U tom duhu je kardinal Puljić istaknuo: „Ne možemo Boga ispravno častiti ako ne poštujemo i ne prihvatimo čovjeka u njegovim pravima i dostojanstvu, jer tko se Bogu moli taj čovjeka voli.” Posebno je naglasio kako je u središtu međureligijskoga dijaloga, odnosno vjerskoga djelovanja upravo čovjek, a Međureligijsko vijeće nastoji i potiče ostvariti upravo takav međureligijski dijalog u Bosni i Hercegovini, te se u tom duhu svake godine organizira molitva za mir – Duh Asiza.

Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini već duži niz godina nastoji njegovati međureligijski dijalog između pripadnika različitih vjerskih zajednica u državi. U današnjem vremenu podjela i sukoba na poseban način nastoji potaknuti i ukazati da pravi dijalog može postojati tek ako istinski priznamo da postojimo različiti, zatim ako poštujemo te različitosti i upoznajemo ih. Kardinal Puljić je pred kraj susreta i razgovora posebno naglasio kako je važno da mladi usvoje ove stavove jer su oni nositelji budućnosti i međusobnoga dijaloga.