Matejevo evanđelje sastavljeno je od pet govora od kojih je najpoznatijii najdulji Isusov Govor na gori. Istina, Govor se u nekim svojim dijelovima nalazi i kod evanđelista Luke, ali on ga ne naziva Govor na gori nego u ravnici. Očito da za Luku, koji je pisao svoje evanđelje za kršćansku zajednicu koja nije nastala od Židova, nije bilo važno je li govor bio održan na gori ili u polju. Matej pak piše za Židove i želi pokazati kako je Isus poput Mojsija donio novi “Zakon” za ljude ali ne u obliku naredbi nego u obliku poziva. Cijeli govor kruži oko jezgre koju čine odnosi: prema Bogu, prema ljudima i prema stvarnosti. A odnos prema Bogu je obilježen davanjem milostinje, molitvom i postom.
Uvod pak u Govor na gori čine Blaženstva na početku petoga poglavlja Matejeva evanđelja (Mt 5,3-11). Ima ih osam i predstavljaju poziv na put ostvarivanja određenog oblika života koji će značiti konkretno put izlaska iz stanja nesreće, nevolje, žalosti, nepravde, nemira i progonstva i pokret prema životu u kojem će negativna stanja biti pobijeđena Božjom snagom i čovjekovom vjerom u Božju snagu ljubavi. U njima se zrcali Božja spasiteljska ponuda za koju se čovjek treba odlučiti i iz te odluke živjeti i prevladavati sve negativnosti života s kojima će se susretati na svome životnome putu.
Poziv za sve ljude dobre volje
Da bi se razumjela Blaženstva, potrebno je prvo vidjeti o kakvom se obliku govora radi: zapovijeda li Bog ljudima novi put života ili im neobvezatno stavlja pred oči neka svoja pravila koja bi ljudi trebali obdržavati. Zacijelo se ne može reći da su Blaženstva neki oblik zakona, jer nigdje nema niti jednoga oblika koji bi izražavao zapovijed bilo u kojem smjeru. Bog očito ne želi preko Isusa donijeti neki novi Zakon kojim bi obvezao ljude kao što je to dao Mojsiju na Sinaju.
Već je Stari zavjet u proročkim spisima najavio Novi savez koji će Bogostvariti u čovjekovu srcu, u središtu čovjekova bića. Taj “zakon” Bog će upisatiiliurezati u čovjekovo srce i neće ga biti potrebno izvana nametati. Takvih najava Božjeg zahvata u ljudsko srce ima kod proroka Hošee, Jeremije i Ezekijela. Čovjek će nakon tog Božjeg zahvata djelovati iz svojenutrine, iz središta vlastite osobe. Ne može se, međutim, govoriti u pravome smislu o nekome Zakonu, jer takav Zakon Isus nije donio. Isus je zapravo donio novi oblik života na koji poziva sve ljude dobre volje, da se u slobodi odluče za put koji, istina, neće dokinuti postojanje negativnih stanja života, ali će očito biti putokaz kako iz njih izići i ići premasmislenom, smirenom i sretnom životu.
Zbog toga se ne može govoriti o nekom Zakonu ali niti o nekakvoj neobvezatnoj tržišnoj ponudi nego o pozivu na put kojim je išao Isus i na odluku koja će bitičovjekova odluka vjere. Samo u toj odluci i iz te odluke može proizići život koji će svoj smisao vidjeti u Bogu, alii koji će ljudi ostvarivati u međusobnim odnosima kao i kroz odnose prema stvarnosti i prirodi u kojoj žive.Prema tomu, Blaženstva nisuformulirana kaonorme ponašanja gdje bi u imperativnom obliku stajalo: Budite siromašni! Budite žalosni! Gladujte za pravdom! Blaženstva nisu isto takouobličena ni kao čista obećanja: Vaše je kraljevstvo nebesko. Nasitit ćete se pravdom. Baštinit ćete zemlju. Blaženstva po svojoj strukturi predstavljaju Radosnu vijest za ljude koji se nalaze u patnjama, nevoljama, otuđenosti i nesreći. Ona vuku ljude snagom poruke i Božjeg zauzimanja u jedan bolji, pravedniji i humaniji svijet.
Kako razumjeti Blaženstva
Opravdano je pitanje: kako razumjeti Blaženstva u cjelini i pojedinačno? Prije svega potrebno je krenuti od trodijelne strukture Blaženstava. Prvi dio koji se nalazi na udarnome, prvom mjestu, u svim blaženstvima prevodi se na hrvatski s “blago”, a inače bi se mogao prevoditi i s riječju “blaženi su oni koji”, “sretni su oni koji”, što i sugerira izvorni tekst. Taj oblik govora bio je poznat i u Starom zavjetu, a u profanom govoru upotrebljavan je za bogove koji subili u pravome smislu “sretnici” ili “blaženici”. Prvi dio blaženstva predstavlja i rezultat druga dva dijela: Božjeg i ljudskog djelovanja, a to onda znači da čovjekova srećamože biti povezana samo s Bogom i njegovim djelovanjem te da smisao ljudskog života treba tražiti u zajedništvu s Bogom.
Drugi dio blaženstva odnosi se naljudsko stanjeovdje na zemlji. Ononije ni u jednome dijelu u potpunosti stanje nepomućene sreće. Naprotiv, taj dio, izražen u većini slučajeva glagolskim pridjevom radnim, označava izvjesnu trajnost, a i vremensku neodređenost. Ljudi mogu biti siromašni, žalosni, gladni i žedni pravde, željeti mir, biti progonjeni u svakom vremenu iu svakom prostoru. Taj element u Blaženstvima oslikava ljudsku stvarnost protkanu zlom, grijehom, nepravdom, stanjem nemira i progona. Tek treći element otključava takvo stanje i pokazuje put izlaska iz njega.
Promjena takvoga ljudskoga stanja događa se Božjim zahvatom koji se najavljuje u budućnosti kao istinsko i potpuno čovjekovo spasenje. Moglo bi se reći da bi se stoga Blaženstva trebala čitati i tumačiti, a to znači i razumijevati iz svog trećeg elementa, odnosno iz Božjeg zahvata koji će se dogoditi u budućnosti. Smisao Blaženstava nalazi svoju temeljenost i svoju opravdanost samo u Bogu i u njegovu zahvatu. Istina, tu se ne spominje Bog, ali se posvuda podrazumijeva da on to čini.
Zanimljivo jetakođer ukazati da prvo i osmo blaženstvo imaju u sebi izričaj nebesko, odnosno Božje kraljevstvo što samo govori u prilog činjenici da su Blaženstva zapravo program Božje vladavine u svijetu, proglas o tom novome svijetu i konačno poziv u taj svijet. Time se želi istaknuti da se Blaženstva najbolje mogu razumjeti upravo u okviru Božje vladavine koja počinje na zemlji, a završava u eshatološkoj stvarnosti neba. Blaženstva su upućena svim ljudima i predstavljaju ohrabrenje, djelovanje i obećanje u jednome, za sve one koji se odluče ići Isusovim putem kroz život.
Proturječnosti Blaženstava
Blaženstva govore o konkretnim ljudskim stanjima, ali ne ostavljaju čovjeka u beznadnoj i bezizglednoj situaciji nego ga žele pokrenuti, ohrabriti i otvoriti nove perspektive života. Blaženstva su u izvjesnom smislu paradoksalna: biti siromašan, a biti vlasnik u Božjem kraljevstvu. Biti žalostan, a opet uvjeren u konačnu utjehu. Gladovati za pravdom u nepravednome svijetu, a nadati se ostvarenju i sitosti u budućnosti. Živjeti u svijetu nemira, sukoba i ratova, a očekivati smirenje u Bogu. Biti progonjen, pa čak i ubijan zbog istine, a opet biti nagrađen životom u Božjem kraljevstvu. Sva ta Blaženstva karakterizira odnos promjene koji je upravoposljedicaBožjeg djelovanja uproblemima punoj čovjekovoj situaciji.
U prvome blaženstvu Matej govori o siromašnima u duhu koji će biti građani Božjeg kraljevstva. U tom blaženstvu izričaj siromašan u duhu određuje njegovo značenje. Siromašni u duhu bili bi ljudi koji bi bili svjesni da je njihov duh kao središte njihove osobe nepotpun i nedovoljan, pa je zato potreban drugoga u ostvarivanju smisla i sreće u životu, a to znači da je potreban i Boga kao posve Drugoga. To siromaštvo ne odnosi se samo na ono materijalno, iako i ono nije isključeno, nego znatno šire na raznovrsne čovjekove potrebe koje čovjek ne može zadovoljitisam bez drugoga. Time se izražava važnaživotna činjenicada čovjek nije zatvoreno biće u sama sebe i svoju sebičnost negoupravo otvoreno biće koje je otvoreno i prema Bogu i prema ljudima i prema svijetui koje svoju sreću upravo ostvaruje u svekolikim odnosima te otvorenosti.
Drugo blaženstvo odnosi se na ljude koji se nalaze u dubokoj tuzi i žalosti. Pod pojmom tuge i žalosti biblijska poruka podrazumijeva razna životna stanja kao što su grijeh, bolest i smrt jer znače kidanje dubokih osobnih odnosa među ljudima i prouzrokuju stanje nesreće umjesto stanja sreće. Otklanjanjem uzroka žalosti mijenja se situacija tako da ti ljudi bivaju istinski utješeni. Ta utjeha ne pripada u potpunosti ovozemaljskoj čovjekovoj stvarnosti nego će se ostvariti tek uonoj eshatološkojgdje će Bog – prema knjizi Otkrivenja – otrti svaku suzu s naših očiju igdje neće biti više ni tuge ni bola ni jauka, ni smrti.
U trećem blaženstvu govor je o krotkima koji će baštiniti zemlju. Tko su to krotki ljudi? U Ps 37 krotki su ljudi koji se nalaze u nekakvom stanju sukoba. Kako se ponašati u takvoj situaciji? Ne bi se trebalo ni ljutiti ni žestiti iz bilo kojega opravdanoga ili neopravdanoga razloga. Zapravo krotak je onaj čovjek koji u životune dopušta da ga obuzmu i vode negativne emocije kad su u pitanju ljudi koji čine zlo, ili kad čak i njemu osobno to rade. S druge strane, krotki su oni ljudi koji se uzdaju u Gospodina. Krotkost se u biblijskim spisima označava kao dar Duha Svetog i povezana je usko uz milosrđe. Krotkiće biti nagrađeni baštinjenjem zemlje. Pod tim se podrazumijeva baštinjenje Očeva života, jer će s Bogom u zajednici moći biti samo oni ljudi koji neće imati negativnih osjećaja prema drugima i koji će se pouzdavati u Boga.
Četvrto blaženstvodovršava prvu polovicu Blaženstava i ističeglad i žeđ kao prirodne potrebe i veže ih uz pravednost. Pravednost je čest pojam u Matejevoj teologiji, a vrlo često se susreće i kod Pavla. Bog je prije svega pravedan, pa tek onda ljudi. Čovjek je pravedan utoliko ukoliko slijedi norme koje izražavaju Božju volju. Pravednost se u Govoru na gori javlja na pet mjesta na kojima se ističe briga za pravednost, njezino prakticiranje i naglašavanje apsolutne potrebe pravednosti. Obećanje koje je dano učetvrtomblaženstvu odnosi se na budućnost gdje će Bog nasititi ljude pravednosti i utažiti njihovu žeđ pod uvjetom da u životu traže i teže za pravdom.
Evanđelje na sažet i jezgrovit način
U petom blaženstvu govor je o milosrdnima koji će u konačnici zadobiti Božje milosrđe. Ovim blaženstvom počinje druga polovica Blaženstava i početak triju blaženstava koja govore o odnosu prema bližnjemu: o milosrđu,o čistoći srca i o mirotvorstvu. Blaženstvo ima sličnosti s prvim jer je potrebno iskazati solidarnost s ljudima koji su ugroženi, siromašni i odbačeni iz bilo kojih razloga. Milosrđe je s druge strane povezano i s pravednošću jer označava istinsko ljudsko djelovanje. Ovo blaženstvo objavljuje da je naše milosrđe prema drugima nerazdvojno povezano s Božjim milosrđem prema nama.
Šesto blaženstvo govori o čistoći srca i s njome povezano gledanje Boga. Čisti su srcem oni ljudi koji u nutrini svoga bića kao središtu intelektualnoga, emocionalnoga i voljnoga života djeluju prema normama Božje volje, odnosno koji svoje djelovanje usklađuju s Božjim. Sve istinske vrijednosti dolaze iz zdravog i čistog središta čovjekova bića. Samo oni koji ne budu u srcu imali zla mogu stupiti u zajednicu s Bogom i gledati njegovo lice. Čistoća srca znači jedinstvo čovjekove osobe i sklad čovjekovih odnosa koji postaju preduvjet za zajednicu s Bogom.
U sedmome blaženstvu ističe se kako samo oni koji tvore mir u ovome svijetu i stvaraju mostove među ljudima imaju pravo zvati se Božjim sinovima, jer rade ono što radi i njihov Otac, a njihov Otac daje da njegovo sunce sjaji i dobrima i zlima i da kiša pada i pravednima i nepravednima. Poziv na mirotvorstvo iz sedmoga blaženstva uključuje vjeru da je svaki sukob moguće u konačnici razriješiti u dijalogu i na miran način, jer je Bog otac svih ljudi i stalo mu je da njegova djeca žive u miru.
Konačno osmo blaženstvogovori o progonjenima zbog pravde što povezuje ovo blaženstvo s četvrtim, koje također o tome govori. Stavljanjem na kraj ovoga blaženstva može se obrazložiti činjenicom da ovo blaženstvo uključuje sve ono što je prethodno bilorečeno te da se ovdje radi o prakticiranju onog što se naglašava u Blaženstvima. Blaženstvo želi reći da su ljudi koji su siromašni zbog Božjeg kraljevstva, koji tuguju ili žeđaju za njim kao ostvarivanjem pravednosti, koji su krotki i milosrdni, koji suu dijalogu s drugima vrlo često izloženi patnjama iprogonima u životu, ali se ne bi trebali plašiti jer je zapravo Bog s njima;onim osigurava zaštitu u Božjem kraljevstvu.
Blaženstva treba čitati i tumačiti s kraja, iz onoga što Bog čini za ljude. Blaženstva izražavaju na vrlo sažet i jezgrovit način ono što se nalazi u evanđelju. Blaženstva se mogu usporediti s divnom odom radosti u čijem je središtu čovjek kojega obavija Božja skrb i Božje spasiteljsko djelovanje. Iz Blaženstava proizlazi da od Boga sve polazi i Bogu sve vodi. Čovjekovi su korijeni u Bogu, ali i čovjekova sreća i smisao nalaze se također u Bogu. To je duboka teološka poruka Blaženstava.
