491
Doveli su djevojčicu od pet godina u bolnicu. Imalo dijete upalu slijepog crijeva, i trebalo je napraviti operaciju. Prije nego je liječnik dao eter, da dijete uspava, počne djevojčicu opominjati: – Večer je, dijete, i treba spavati. Uzmi ti ovo i miriši, pa ćeš zaspati prije nego nabrojiš do deset…
– Ali ako ću spavati, onda moram prije Boga moliti. I djevojčica je na krevetu ustala i počela moliti: „Anđele dobri, čuvaru moj! Uza me noćas i uvijek stoj!”
– Kamo puste sreće, da sam i ja imao takvu majku, pa da je i mene naučila tako! Uzdahnuo je liječnik i nastavio svoj posao. Te večeri je i on – nakon 30 godina prvi put – molio prije spavanja.