Početna stranica » Bez duhovne vertikale, ljudi postaju mjera jedni drugima

Bez duhovne vertikale, ljudi postaju mjera jedni drugima

133 pregleda

Sveta Majka Tereza je jednom rekla: Ako nema mira, to je zato što smo zaboravili da pripadamo jedni drugima. Mnogo je razloga za ovaj, najblaže rečeno, zaborav. Temeljni bi mogao biti taj što je današnje društvo, umjesto Boga, za polazište stavilo čovjeka. Ne mislim na spajanje religije i politike, što je u konačnici uvijek i jedino pogubno za religiju. Mislim ovdje na Bogu Božje, caru carevo (Mk 12,17). Car je tu, a Bog je sveden u sferu osobnog i vrlo intimnog. Bez duhovne vertikale, ljudi su postali mjera jedni drugima. A tada je život najuži i najsiromašniji, jer se sam čovjek ne može izdići niti ga ima tko podići kako bi sagledao cjelovitu sliku, ljepotu i dubinu svega stvorenog, a najprije svoga bližnjeg. Kao kad se mozaik gleda iz velike blizine, tako i on vidi svijet i drugog čovjeka u komadićima: nepravilno raspoređenim, vrlo različitim pa i u nekim slučajevima besmislenim i nepotrebnim. Razlike se toliko ističu, da je najbezbolnije zaboraviti ili, u najgorem slučaju, uništiti.

Bog čovjeku nudi temeljnu promjenu percepcije sebe, drugoga i svijeta. Ona nas usmjerava da ne gledamo jedni u druge, nego da zajedno gledamo u istom smjeru. Njen duboki izraz nalazi se u molitvi, koja je kadra uzdići čovjeka iznad zida vlastitog skučenog svijeta i uroniti ga u svijet nepregledne Božje ljubavi gdje je svaki čovjek slika Božja. Tada nitko nije nevažan, bezvrijedan, nepotreban, neprijatelj, vuk, pakao… Iz takve se intencije rodio Duh Asiza! Ne kao polemika, niti dijalog, ni monolog, ni forum, ni konvencija, ni sinkretizam ni… Samo molitva: čista, duboka i vlastita, koja nas tako različite i žedne mira može okupiti i usmjeriti prema Bogu koji je izvor mira. Tek tada bismo imali dobre izglede uistinu postati ujedinjeni i kao narodi.