Početna stranica » Bernard – prvi sljedbenik Franje Asiškog

Bernard – prvi sljedbenik Franje Asiškog

559 pregleda

Bernard od Quintavallea je bio jedan od prvih koji je živio sa svetim Franjom dosta godina. U hagiografskim izvorima ostao je opisan prije svega kao model obraćenja i uzor manjoj braći, kao onaj koji je darovao siromasima sva svoja dobra da bi mogao u siromaštvu i poniznosti slijediti stope Isusa Krista

Većina franjevačkih hagiografskih izvora spominje Bernarda od Quintavallea kao prvoga sljedbenika Franje Asiškog. Potjecao je iz imućne obitelji. Rođen je u Asizu posljednjih desetljeća 12. stoljeća, a školovao se za pravnika na Sveučilištu u Bologni. Nakon što je Bernard upoznao Franju, dirnut njegovim iskrenim propovijedanjem, počeo ga je slijediti oko 1208./1209. godine odrekavši se svega materijalnog. Nalazimo ga u svim glavnim događajima na početku franjevačkoga reda.

Sveti Franjo je bratu Bernardu povjerio izazovne misije: zajedno s prvim drugovima ići u Rim i tražiti dozvolu od pape da novoj zajednici braće dopusti živjeti evanđeoskim životom; propovijedati imućnoj i sofisticiranoj publici u Bologni i Firenci; pratiti svetu Klaru i njezine sestre na početku njihova evanđeoskoga života.

Umro je oko 1241. i jedan je od pet Franjinih drugova koji su pokopani s njim u kripti bazilike sv. Franje u Asizu. U hagiografskim izvorima Bernarda se naziva Minorum Ordinis prima plantula (lat. prvi plod Reda manje braće).

Bernarda kao prvoga sljedbenika sv. Franje spominju Legenda trojice drugova, Veći životopis od sv. Bonaventure, Asiški zbornik te Kronika Salimbenea Parmskog. Zanimljivo je da prvi Franjin biograf Toma Čelanski ne spominje njega kao prvoga sljedbenika već jednoga drugog Asižanina čije ime nažalost ne navodi: „Među ovima je bio jedan Asižanin koji je imao pobožno i jednostavno srce. Taj je prvi pobožno pošao za čovjekom Božjim. Nakon ovoga je radosno pohitio za svecem Božjim brat Bernard” (1Čel 24). Je li Toma uistinu zaboravio to ime ili je smatrao korisnim da ga ne spominje, to nikad nećemo saznati. Moguće je da taj odmah nestao iz prve skupine okupljene oko Franje.

Jedan od mogućih motiva prešućivanja imena mogla bi biti i Tomina želja da predstavi Bernarda i njegovo obraćenje kao najbolji primjer drugim novim članovima bratstva po pitanju kako se odnositi s vlastitim materijalnim dobrima. Tako Toma piše za Bernarda: „Njegovo se naime obraćenje Bogu ostvarilo na taj način što je svoj imetak prodao i novac razdijelio siromasima” (1Čel 24). A kao motiv obraćenja Toma ističe Bernardovu fasciniranost Franjom koji je u njegovoj kući molio cijelu noć: „Promatrao ga je kako cijelu noć moli, kako veoma malo spava i kako veliča Boga i slavnu Djevicu Majku Božju” (1Čel 24). Sljedećega dana zamolio je Franju za pomoć u razlučivanju Božje volje. Otišli su u crkvu sv. Nikole i tri puta nasumice otvorili evanđelistar. Prvi put otvorili su tekst Mt 19,2: „Ako želiš li biti savršen, idi i prodaj sve što imaš i podaj to siromasima.” Drugi put otvorili su Lk 10,4: „Ne nosite ništa za svoje putovanje.” U trećem pokušaju otvorili su Lk 9,23: „Ako me tko želi slijediti, neka se odreče samog sebe.” Tada je Franjo rekao: „Ovo je savjet koji nam je dao Gospodin. Idi i učini kako si čuo.” Uzevši k srcu te upute Bernard se riješio svoje imovine i prihvatio Franjin način života.

Sveti Bonaventura kao primjer drugima također ističe Bernardovo obraćenje, ali dodaje i primjer cijeloga njegova svetoga života: „Kad su tako mnogi upoznali jednostavnu istinu koju je naučavao i živio, po njegovu su se primjeru neki počeli oduševljavati za pokoru, te su mu, odrekavši se svega, nastojali biti slični po odjeći i načinu života. Prvi među njima bijaše ugledni čovjek Bernard. Postavši dionikom božanskoga poziva, zavrijedio je biti prvorođencem blaženoga oca, kako vremenski tako i po osobitoj svetosti” (LegM 3,3).

O svetosti njegova života govore i drugi franjevački izvori. I sam sveti Franjo imao je veliko povjerenje u brata Bernarda zbog njegove svetosti. Zato je i bio prisutan uz Franju u svim važnijim događajima. Karakteristična je njegova potpuna privrženost evanđeoskom životu na način kako ga je predložio sveti Franjo. U Cvjetićima sv. Franje piše: „Gospodin Bernard također je često dobivao slične milosti od Boga. On je padao u zanos dok je razmišljao o Bogu. Sveti je Franjo običavao govoriti da je Bernard vrijedan svake časti, da je on osnovao Red, jer da je on prvi koji se bio odrekao svijeta ne zadržavši za sebe ništa, nego je sve dao Kristovim siromasima.” Bez sumnje Bernard je bio primjer ustrajne molitve i prave kontemplacije, a posebna naklonost prema prvom sljedbeniku kulminirala je pred Franjinu smrt u dirljivom blagoslovu Bernardu, kojem su bile upućene riječi pune nježnosti i naznačene braći kao primjer za nasljedovanje.

U svakom slučaju Gospodin Bernard bio je jedan od prvih koji je upoznao i živio sa svetim Franjom dosta godina. U hagiografskim izvorima ostao je opisan prije svega kao model obraćenja i uzor manjoj braći, kao onaj koji je darovao siromasima sva svoja dobra da bi mogao u siromaštvu i poniznosti slijediti stope Isusa Krista.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!