Amalia Heredia je zasigurno bila izuzetna žena s dubokim katoličkim uvjerenjima, poduzetničkim duhom i neiscrpnom željom da pomogne ovome svijetu kako bi postao bolji. Posvetila se mnogim projektima i sve to savršeno uskladila s ulogom majke koja je imala devetero djece.
Rođena 1831. godine, Amalia Heredia Livermore bila je deseta kći Manuela Augustina Heredia i njegove supruge Isabel. Okružena mnogobrojnom obitelji ubrzo se pokazala kao radosna djevojka spremna naučiti sve čemu su je podučavali njezini učitelji. Osim pobožnog katoličkog obrazovanja, Amalia je naučila i discipline vezane uz umjetnost i znanost koje će kasnije upotpuniti svojim putovanjima po Europi.
Udala se 1850. godine za biznismena po imenu Jorge Loring Oyarzábal koji je uskoro imenovan za prvog markiza iz Casa Loringa. S njim je Amalia imala istinski ispunjen život i brak u kojemu su stekli devetero djece. I mušku i žensku djecu su odgajali pod jednakim uvjetima i nisu pravili razlike među njima.
Njihova je velika obitelji započela i velike projekte. Živjeli su u rezidenciji La Concepción, smještenoj na periferiji Malage koja je ubrzo postala „mali raj”. Jedan od prvi projekata koji su započeli bila je sadnja egzotičnih biljaka i drveća oko svoga doma, te uređivanje botaničkih vrtova prema onima koje je Amalia vidjela putujući Europom. Kako bi sve bilo u najboljem redu, angažirala je specijaliziranoga francuskoga vrtlara i posvetila se brizi za taj prekrasni kutak – Botanički vrt La Concepción koji se danas smatra kulturnim središtem i dostupan je javnosti.
U mladosti je markiza Casa-Loring proputovala velikim europskim gradovima u kojima je ostala obuzeta ne samo nježnošću viđenih pejzaža i vrtova koji su nadahnuli njezin botanički vrt, nego je na nju iznimno djelovalo i otkrivanje svijeta umjetnosti i starina.
Kada se udala za Jorgea Loringa koji je s njom dijelio osjetljivost za kulturu, nabavili su ploče poznate kao Lex Flavia Malacitana koje datiraju još u prvo stoljeće. Te su ploče označile početak nastajanja važne arheološke zbirke koja će kasnije postati Loringian muzej otvoren 1859. godine. Lijepa kuća Loringa nije bila utočište samo za njihovu djecu, nego i mjesto susreta tadašnjih političara. Njezini su saloni nazvani „paralelni parlament”.
Osim što je osnažila svijet znanosti i umjetnosti u rodnoj Malagi, Amalia je bila uključena i u različita filantropska djela. Tako je sudjelovala u stvaranju visokih učilišta, bolnice San Julián i civilne bolnice u Malagi. Utemeljiteljica je Kraljevskog španjolskog prirodoslovnoga društva, te je bila članica Reda plemenitih dama kraljice Marije Luise.
Kultiviran, strastven prema znanju, kulturi i umjetnosti, te duboko pobožan lik Amalie Heredie nesumnjivo je jedan od najzanimljivijih u Španjolskoj koji je obilježio 19. stoljeće. Amalia je jedna od onih malo poznatih žena čiji život nije bio uzbudljiv i zanimljiv samo za nju, nego i za sve ljubitelje znanstvene i kulturne baštine, te prirode.
S prelaskom u novo stoljeće Amaliin suprug umire što je na nju ostavilo velikoga traga budući da je upravo s njim dijelila cijeli svoj život, brojne projekte i radost gledajući kako njihova djeca odrastaju, ali i žalost zbog prerane smrti njih četvero od kojih im je jedan sin ubijen iz političkih razloga.
Amalia je nakon supruga živjela još dvije godine. Nenadano je umrla u listopadu 1902. godine, a u srcima stanovnika Malage, Španjolske, ali i šire ostala upamćena po svojoj neizmjernoj velikodušnosti.
