Braćo i sestre, danas je 7. uskrsna nedjelja. Nalazimo se između dvije velike svetkovine: između svetkovine Uzašašća Isusova na nebo, koju smo slavili u četvrtak, i svetkovine Duhova, koju ćemo slaviti sljedeće nedjelje.
Prvo današnje misno čitanje (Dj 1, 12-14) govori nam što su Isusovi vjerni učenici činili nakon što je on uzašao na nebo: svi su ostali zajedno, neprestano posvećeni molitvi. Ali ne samo apostoli! S njima je bila i Isusova Majka, Blažena Djevica Marija, i neke druge žene, koje su pratile Isusa kamo god je išao, kao i neki od njegovih rođaka, koje Sveto pismo naziva “Isusovom braćom”.
Tako nas svojim životima – čak i bez riječi – poučavaju: slušaju Isusovu zapovijed da ostanu u Jeruzalemu do dolaska Duha Svetoga; slušaju zapovijed ljubavi – i zato su svi ostali zajedno; mole zajedno i neprestano ustraju u molitvi, jer se samo molitvom može postići Božji dar; i konačno, ne mole sami, već mole zajedno s Isusovom Majkom, s Gospom, Blaženom Djevicom Marijom.
Tako i mi, ako želimo dobiti izvanredne darove od Boga, moramo ponizno i ustrajno moliti, i to moliti zajedno s Blaženom Djevicom Marijom ili po njezinu zagovoru i po zagovoru anđela i svetaca Božjih, jer na taj način naša molitva postaje snažnija i uspješnija, preporučena od strane velikih ljubitelja našeg nebeskog Oca.
U današnjem Evanđelju (Iv 17, 1-11) čuli smo kako Isus, neposredno prije svoje smrti, moli nebeskog Oca da mu dadne slavu koju je imao kod Oca prije stvaranja svijeta – kako bi mogao dati vječni život svima koji u njega vjeruju (onima koje mu je Otac dao). I odmah Isus pokazuje i što je vječni život: vječni život je “da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao – Isusa Krista.”
Dakle, vječni život nije samo neograničeno produženje zemaljskog života, već spoznaja Boga. A ta spoznaja dolazi samo kroz kontinuirani život zajedno s Bogom i u Bogu. Jer tko ne živi s Bogom, ne može poznavati Boga.
To se odnosi i na poznavanje ljudi. Mudra izreka kaže da ne možete dobro upoznati čovjeka, ako s njim ne pojedete vreću soli, tj. bez dugog zajedničkog života s osobom koju želite upoznati.
Bog je već proslavio svog Sina Isusa Krista. To proslavljenje je u početku bilo teško iskušenje – raspeće i patnja sve do smrti. Ali onda je došlo uskrsnuće od mrtvih i uzvišenje zdesna nebeskom Ocu, 40 dana nakon Uskrsa, na dan Kristova Uzašašća na nebo. Sada je Krist, uzvišeni i okrunjeni Kralj svemira, dao svojim vjernicima dar vječnog života. Međutim, da bismo i mi stekli taj dar, moramo i mi proći kroz patnju i kušnje, možda čak i tijekom cijelog svog života, sve do smrti. Jer samo ako ostanemo vjerni do smrti, bit ćemo spašeni, kaže Krist.
Apostol Petar u drugom čitanju (1 Pt 4, 13-16) uči nas kako bismo se trebali ponašati tijekom ove kušnje, jer nitko neće proći bez kušnji. Kaže da ćemo svi patiti, ali nas uči da je puno bolje za nas da patimo bez svoje krivnje, samo kao svjedoci vjere u raspetog i uskrslog Krista, nego patiti kao zločinci. Jer ako patimo kao krivci, samo plaćamo dug koji dugujemo, zbog svojih grijeha, i ne dobivamo nikakvu nagradu.
Naprotiv, blago onome tko nevino pati zbog imena Kristova! Sveti Petar kaže: „Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja, da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!”
Istovremeno, sveti Petar nas opominje: „Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li pati kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog toga imena!” – Kako dobra i lijepa pouka za nas!
Nažalost, mi često mislimo da onaj tko služi Bogu, ne bi trebao uopće patiti, nego da bi ga Bog trebao nagraditi već u ovom životu. Ali nije tako! Budući da je i sam Sin Božji u ovom životu patio sve do smrti, onda i svi oni koji su njegovi i koji vjeruju u njega, koji se diče njegovim imenom, moraju patiti i moraju biti iskušavani u nevoljama, baš kao što se zlato iskušava i čisti u vatri, i tek tada će uživati svoju nagradu u nebeskom Kraljevstvu.
Neka nam Bog svima podari ovu mudrost, ovu ustrajnost i ovu nagradu, po Kristu Gospodinu našemu! Amen.
