Odupiranje napastima (koje dolaze od tijela, svijeta i đavla) i postojanost u kušnjama (koje dolaze od Boga) jest jedno od glavnih sredstava duhovnoga rasta. Bog dopušta da nas zloduh napada kako bismo rasli na putu svetosti. Sveci nam pokazuju kako napasti, koje nas žele poraziti, možemo pretvoriti u sredstvo pobjede ako im se odlučno odupiremo. Posebno su nam dragocjeni savjeti sv. Franje Saleškoga u borbi s napastima. On razlikuje tri koraka kod svake napasti. Prvo, grijeh se nudi našoj duši. Zatim, mi na tu ponudu odgovaramo ili zadovoljstvom ili nezadovoljstvom. Na koncu, ili pristajemo na napast i sagriješimo ili je odbacimo i izbjegnemo grijeh. Ključna odluka se donosi čim se napast pokaže. Napast trebamo odmah odbaciti. Opasno je i štetno, a nekada i grešno, ako oklijevamo ili ako uživamo u razmišljanju o napasti, makar poslije i ne sagriješili. Očijukanje s napašću i neizbjegavanje grešne prigode, slabi našu volju i narušava „čistoću srca”, te na koncu dovodi do pada u grijeh. Boreći se s napastima, manjim i većim, čistimo svoju dušu i rastemo na putu svetosti. Napasti mogu trajati mjesecima ili godinama, a neke cijeli život. To ovisi o nama, o našoj borbenosti i suradnji s Božjom milosti. Ne možemo prijeći na viši stupanj svetosti dok ne svladano niži. Ipak ima svetaca koji su se borili protiv žestokih napasti cijeli život, kao što su apostol Pavao, Anđela Folinjska, Franjo Asiški, Benedikt, Katarina Sijenska, Padre Pio itd. Ali su zato dobivali i velike milosti. Ako želimo ići njihovim putem, potrebno je da poslušamo i njihove savjete kako su se borili protiv napasti. Katarina je Sijenska prolazila kroz žestoke napasti protiv spolne čistoće, protiv redovničkoga poziva. Bila je napastovana na oholost i očaj. Ali je sve to uspješno pobijedila jer je, pored ostaloga, otvarala svoje srce i dušu duhovniku i ispovjedniku u čestim ispovijedima. Pročitajmo nekoliko praktičnih savjeta svetaca kako pobijediti napasti:
Odupirimo se i malim i velikim napastima. Napasti kao što su sumnja, srdžba, ljubomora, zavist, koketiranje, površnost, taština, pohlepa, lukavost i zle misli napadaju sve duše, pa i pobožne.
Nemojmo „raspravljati” s napašću, nego učinimo neki krepostan čin suprotan toj napasti. Tako i „pobožna duša” kada se suoči s napašću ne smije se prepirati s napasnikom, nego se treba obratiti svome zaručniku Isusu i ponovno mu izraziti svoju vjernost i odanost u dobru i zlu.
Iznesimo napast na svjetlo dana svome duhovniku ili iskusnom i iskrenom prijatelju. Pravi lijek protiv svih napasti, velikih i malih, jest sveta ispovijed, u kojoj otvaramo svoje srce i dušu.
Jednostavno govorimo NE napastima! Ako nas napasti budu mučile i progonile i poslije ispovijedi i molitve, ne preostaje nam drugo nego da i mi pokažemo tvrdoglavost i upornost govoreći ne i ne. Kao što djevojka, koja uporno odbija udvarače, neće stupiti u brak, tako ni duša ne može biti povrijeđena grijehom dokle god govori ne, bez obzira na to kolike napasti bile.
Kad smo pod udarom velike napasti, nabolje je potrčati pod Križ Kristov i zatražiti pomoć od Raspete Ljubavi. Zloduh se najviše bolji golgotskoga Križa jer je na Golgoti poražen. Kada zloduh shvati da nas njegove napasti potiču da se još više molimo i klanjamo Raspetome Spasitelju, odmah će prestati s tim napastima.
Zazivajmo ime Isus. Dobro je zazivati ime Isus u svim poteškoćama života, a tako i u napastima. Ime Isus silno je. Ime Isus moćno je. Ono ozdravlja od tjelesnih i duševnih bolesti. Ono iscjeljuje od emocionalnih rana. Ono oslobađa od zloga i njegovih okova. Kao što je Bog govorio starozavjetnim Židovima, tako i Isus nama danas govori: „Zazovi me u dan tjeskobe, oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti” (Ps 51,15).
