Dragi vjernici, danas je posljednja nedjelja svetog vremena Došašća.
Prorok Izaija danas nas upozorava da će Djevica začeti i roditi sina, čije će ime biti Emanuel (usp. Iz 7, 10-14). Riječ Emanuel na hebrejskom znači: Bog s nama. Dakle, prorok Izaija nam naviješta u ime Božje da će se Sin Božji, koji je sam Bog, roditi od djevice kao čovjek – i zvat će se Emanuel, to jest da će u tom čovjeku sam Bog biti s nama. Ne više daleki, strašni i nedostupni Bog, već Bog prisutan među nama, Emanuel. Svi znamo da je Djevica, na koju Izaija upozorava oko 700 godina prije Krista, Blažena Djevica Marija, majka Gospodina našega Isusa Krista, dok je Emanuel sam Isus Krist, u kojem se sam Sin Božji utjelovio i postao Bog s nama.
Psalam 24 također nam skreće pozornost: „Nek uniđe Gospodin, on je Kralj slave!” Dakle, sada moramo biti spremni za njegov dolazak, jer je na vratima.
Zatim smo čuli kako nam sveti apostol Pavao u drugom čitanju (Rim 1, 1-7) još jasnije objašnjava tko je Isus Krist. On je potomak kralja Davida po tijelu, ali zapravo je Sin Božji. Ovu istinu dobro su razumjeli Kristovi apostoli tek nakon Isusove smrti i uskrsnuća, ali su nam ostavili nauk, kako bismo znali da je Isus istovremeno i Bog – kao Sin Božji, i čovjek, kao Davidov potomak, Abrahamov potomak i konačno potomak Adama i Eve, rođen od njihove praunuke, Blažene Djevice Marije.
Konačno, čuli smo kako nam sveti Matej, evanđelist, u današnjem Evanđelju (Mt 1, 18-24) objašnjava kako se Isus rodio. – Rodio se na neobičan način, točno onako kako je prorok Izaija prorekao. To jest, rođen je od Djevice Marije. Marija, kao mlada djevojka, nije znala kakav je plan imao Bog za nju – ali Bog joj je poslao svog arkanđela Gabrijela, koji joj je otkrio Božju volju, da postane Majkom Sina Božjega. To je velika čast za bilo koje Božje stvorenje. Marija se iznenadila: kako je moguće da se to dogodi, budući da je još uvijek bila neudana djevojka, iako je bila zaručena. Anđeo joj je objasnio da Bogu ništa nije nemoguće. Marija je odmah prihvatila Božju volju: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi!”
Ovaj događaj nije bio lak ni za Josipa, jer on nije znao što se dogodilo s Marijom, njegovom zaručnicom, ali je vidio da je trudna. Budući da je bio dobar čovjek, nije je htio osramotiti, a prema Mojsijevom zakonu mogao je učiniti i gore: mogao ju je optužiti za preljub i ljudi bi je kamenovali do smrti. Josip, dobar i pravedan čovjek, nije prihvatio takvo što, već je odlučio potajno otpustiti svoju zaručnicu – povući se, napustiti svoj grad, ne objavljujući Marijin problem. Ali tada se Bog ponovno umiješa. Bog mu je poslao i svog anđela Gabrijela, koji mu je objasnio da dijete začeto u Marijinoj utrobi nije dijete nijednog muškarca, već je Sin Božji, začet snagom Duha Svetoga. Anđeo ga je potaknuo da uzme Mariju u svoj dom i da sinu kojeg će ona roditi nadjene ime Isus, te ga tako prihvati kao svog sina.
Josip je radosno prihvatio Božju volju, iako je dobro znao da taj Božji dar od njega zahtijeva mnogo patnje i žrtve. Ali onaj tko pati za Božju čast i da bi ispunio njegovu volju, pati radosno, ili barem dragovoljno – kako ne bi odustao, a da ne ispuni svoju misiju. To su učinili Blažena Djevica Marija i sveti Josip – i na taj su način zaslužili da ih Sin Božji časti kao svog oca i majku na zemlji, iako mu je jedini otac nebeski Otac, Svemogući Bog.
Dao Bog da i mi naučimo od Blažene Djevice Marije i svetog Josipa uvijek vršiti volju našeg nebeskog Oca, bez obzira koliko to teško bilo, jer nema ništa bolje za nas nego da se Božja volja vrši u nama i po nama. Zaista, mi ne možemo voljeti ni sami sebe onoliko koliko nas ljubi naš nebeski Otac. Njemu čast i slava u vijeke vjekova! Amen.
