Bogoslovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene novu akademsku godinu upisali su na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Zbog civilnih i crkvenih obrazovnih odredbi Franjevačka je teologija ove godine, nakon 116 godina postojanja, 34 godine afilijacije Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i skoro 10 godina integriranoga prijediplomskog i diplomskog sveučilišnog filozofsko-teološkog studija, kao najviša školska ustanova Provincije ušla u proces integracije s Katoličkim bogoslovnim fakultetom Univerziteta u Sarajevu. Povod i razlog za ulazak u proces integracije bio je manji broj studenata, što je opći problem na teološkim obrazovnim ustanovama kod nas i diljem svijeta. Ali i administrativno-pravne odredbe o crkvenim sveučilištima, fakultetima i afilijiranim ustanovama (Veritatis gaudium) odredile su put pregovorima i sporazumu između Provincije Bosne Srebrene i Vrhbosanske nadbiskupije u procesu integracije Franjevačke teologije u Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Nama na Franjevačkoj teologiji, profesorima i studentima, nova je akademska godina započela s određenom sjetom i u najmanju ruku neobično. Ali, upravo u jubilejskoj Godini nade ostajemo otvoreni budućnosti jer možda dolaze još i neobičnija vremena.
Živimo u vremenu brzih promjena i postmodernih suprotnosti, gotovo paradoksa. Suvremeni tehnički razvoj omogućio je brže i lakše obavljanje određenih poslova, ali duh užurbanosti zahvatio je i osobnu sferu čovjeka. Današnji čovjek brže radi, ali brže i živi. Što užurbanije živimo, čini se, sve su nejasniji životni ciljevi. Svjetsko tržište prepuno je ponuda i čovjek je izložen biranju, ali ne i čvrstoj životnoj odluci. U šarolikosti ponuda, pa i životnih poziva i profesija, suvremeni čovjek bira bez stvarne odluke. U dodiru sa svijetom moguće je puno toga doživjeti, ali vrlo malo iskusiti. Zbog nedostatka vremena i čestih promjena čovjek se lagano otuđuje od svijeta.
Uz tehničke mogućnosti postajemo sve samostalniji, ali i sve usamljeniji. Manje je druženja, manje zajedničkih trenutaka. Paradoksna je činjenica da su ljudi danas u komunikacijskom svijetu lakše „dostupniˮ, a sve je manje senzibilnosti za tuđu muku i potrebe. Živimo u svijetu brzih ali ne bezuvjetno i istinoljubivih informacija, pri čemu opet susrećemo paradoks: što je više informacija, to je istina zamagljenija. S umjetnom inteligencijom otvara se digitalna era nezamislivih mogućnosti spoznaja, kognitivnoga oponašanja ljudskoga mišljenja, kreativnosti, rješavanja svjetskih zagonetki i problema. Ove mogućnosti međutim ne dotiču pitanje moralnih vrednota i ljudskih slobodnih odluka. Mudrost života ne temelji se na najvećim saznanjima, nego na životnim odlukama i širini duha.
Svi ovi elementi suvremenoga doba narušavaju ono što Romano Guardini nazva preduvjetom svakoga znanstvenog i religioznog iskustva, plodonosnu šutnju i osluškivanje. Tek u budnoj i spremnoj šutnji čovjek može odgovoriti na izazove svijeta. Tek u slušanju čovjek osjeća da je oslovljen riječima Svetoga pisma, znanstvenim impulsima i problemima svijeta. U stvarnoj šutnji rađa se otvorenost i za ono što se još nije ostvarilo, naime nada u Božji plan s čovjekom u budućem vremenu.
Ovu nadu želimo držati budnom i spremnom u vremenu stalnih promjena, dok franjevački bogoslovi ostaju unutar Provincije Bosne Srebrene, dok bogoslovija ostaje u Sarajevu i na jednom mjestu i dok je moguće, takoreći kod kuće, završiti cjeloviti studij teologije.
