2
Na nebeskom dlanu svjetlo-plavu
gdje sve nekako tiho biva
naslonila je sanjivu glavu
u sjeni mjeseca mirno sniva
Zvijezde se rasule u čestice nebeskog praha
svile su zvjezdanu ogrlicu oko njezina vrata
na krilu anđela čuvara ona sniva bez straha
anđeosko joj lice ovila blaga duha pozlata
Kanule su suze,..jedna, dvije…
dušom je otvorila vrata raja
među anđelima tiho se smije
daleko od sivila ovozemnih odaja
Pustite je, pustite da sniva
uz živi žar rajskoga krijesa
pustite sjećanja neka plešu živa
dušu je vinula do blagosti Nebesa
