Braćo i sestre, naš narod nikada nije bio bogatiji nego što je danas – a ipak većina nije zadovoljna onim što ima. Zato mnogi ljudi, čak i bez potrebe ili obveze, rade i nedjeljom, samo kako bi zaradili još više. Nedjelje i blagdane ostavljaju bez mise, samo radi interesa, kako bi zaradili koji dodatni euro, ne mareći ni za Božje i crkvene zapovijedi, ni za zdrav razum, koji nam govori da i tijelu i duši treba odmor svaki dan u određeno vrijeme, a tijekom tjedna posebno nedjeljom.
Štoviše, interes i pohlepa nam zasljepljuju oči, pa više i ne vidimo ljude u potrebi. Ne vidimo da je nama zaista dobro – u usporedbi s onima koji nemaju ni hrane, ni prikladne odjeće, pa možda čak ni krova nad glavom. Umjesto da svoj višak iskoristimo za pomoć onima kojima je potrebno, zatvaramo oči pred njima i težimo luksuzu, kupujući mnoge nepotrebne i beskorisne stvari. Pohlepa nas čak čini robovima bogatstva! Doista, mnogi ljudi rade upravo poput robova, kako bi stekli više bogatstva, iako nepotrebnog, budući da već imaju sve što im je potrebno.
Žive kao robovi i umiru kao robovi. Oni također gube svoje duše, jer su svu svoju pažnju posvetili bogatstvu i blagostanju na ovom svijetu, a uopće nisu razmišljali o potrebama duše i o vječnoj sreći u vječnom životu, koja je mnogo važnija od ovog prolaznog života.
Tako se i danas ponavlja povijest siromašnog Lazara i bezdušnog bogataša, iz današnjeg Evanđelja (Lk 16, 19-31): siromah, koji je – čak i u svom siromaštvu! – vršio Božju volju, ide u blaženstvo Kraljevstva nebeskog, dok bogati ovoga svijeta u onom svijetu žude za kapljom vode. Oni koji nisu dali ni svoj višak siromasima, sad žele neko olakšanje od paklenih muka, ali olakšanja nema.
– Zašto? – Jer Bog je pravedan!
Bog nam je dao slobodnu volju, tako da možemo činiti što god želimo: bilo dobro, koje od nas zahtijevaju Bog, savjest i potreba bližnjega – bilo zlo, koje činimo zbog pohlepe i zbog nedostatka ljubavi i pravde. Dobri Bog nagrađuje dobro, dok taj isti pravedni Bog kažnjava zlo.
Sigurno ste primijetili da Bog ne dopušta Lazaru da ode i ukori bogataševu braću, da i oni ne odu u pakao. – Zašto?
– Sam Abraham daje odgovor: Imaju Mojsija i proroke! Ako njih ne slušaju, neće se uvjeriti čak ni ako netko od mrtvih uskrsne i ukori ih.
Na primjer, u prvom čitanju (Am 6, 1. 4-7) čuli smo kako je prorok Amos u 8. stoljeću prije Krista korio vođe naroda, bogataše Izraela, da će ih Gospodin kazniti i ukloniti iz njihove zemlje, čineći ih robovima – jer su bili zadovoljni svojim bogatstvom, a nisu bili zabrinuti zbog vjerskog i moralnog propadanja njegova naroda, kojeg im je Gospodin povjerio da se brinu o njemu i vode ga k dobru.
Koliko će tek Bog kazniti naše roditelje, koji se prepuštaju vlastitoj pohlepi i netrpeljivosti, daju loš primjer svojoj djeci i ispunjaju njihove zle želje, samo da ne bi imali problema s njima – a ne mare za njihovo vjersko, moralno, nacionalno, kulturno i ljudsko kvarenje i propadanje! Svi će postati robovi u duši i nikad se neće moći osloboditi, bez obraćenja svome Bogu i bez vršenja njegove svete volje.
Hvala našem dobrom i milosrdnom Bogu, jer nam je dao ono što nije dao prethodnim naraštajima: poslao nam je svoga Sina, koji je uskrsnuo od mrtvih i tako posvjedočio istinitost cijelog Svetog pisma, sve Božje objave. Ipak, čak i danas ima mnogo ljudi koji ne vjeruju, kako je Abraham rekao u današnjem Evanđelju: „Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće se uvjeriti čak ni ako tko od mrtvih uskrsne.” – Krist je uskrsnuo od mrtvih, a nevjernici ipak ne vjeruju. Stoga će s pravom biti kažnjeni.
A sveti apostol Pavao u drugom čitanju (1 Tim 6, 11-16) poučava nas koji vjerujemo: „Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život! … Čuvaj Zapovijed neokaljano i besprijekorno do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista!”
To je naša zadaća. Ako to vršimo, uživat ćemo sreću i u ovom životu i u vječnosti, zajedno sa svim Božjim svecima.
Neka nam Gospodin udijeli tu milost, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
