„Ovdje sam te čekao”, čuo je u srcu jedan informatičar dok je gledao fresku Uskrsnuća u tišini kapelice u Masnoj Luci. Te su riječi promijenile njegov život. A takva iskustva u ovoj Franjevačkoj kući molitve nisu rijetkost jer Masna Luka nije samo geografski prostor u Parku prirode Blidinje – ona je točka na mapi onih koji traže mir, tišinu i odgovor na čežnju koju nose u sebi.
Masna Luka, mjesto koje nosi ime po poznatom humskom plemiću koji je živio u drugoj polovici 14. stoljeća vojvodi Mastanu iz Drežnice (nekoć se zvala Mastanova Luka), danas je dom Franjevačke kuće molitve.
Povratak na goru
Iako pisani tragovi svjedoče da su fratri u Masnoj Luci još od 1670. godine, pretpostavka je da su tu boravili i prije 15. stoljeća kako hercegovački stočari ne bi bili lišeni duhovne brige tijekom ljetne ispaše stoke zbog koje bi provodili po nekoliko mjeseci izvan svojih stalnih naselja. U današnje vrijeme, stočari su rijetki na ovom području, a turizam je glavni razlog dolaska i boravka ljudi u ovom parku prirode. Franjevci su oko 1930. godine u Masnoj Luci sagradili svoju kuću, ali su je 4. listopada 1942. godine, na dan sv. Franje Asiškoga, spalili četnici.
Priča Masne Luke, ovakve kakvu je poznajemo danas, započinje s fra Petrom Krasićem koji se 1982. godine vratio na zgarište stare kuće i na njezinim temeljima počeo graditi ono što je s vremenom postalo mjesto tišine, susreta, molitve i preobrazbe. Fra Petar je proveo gotovo 40 godina u planini, podižući crkvu, galeriju, kapelice, kuću molitve i zajednicu.
Prostor na kojem se nalazi Franjevačka kuća molitve – Masna Luka, dio je kapelanije sv. Ilije – Polja koja obuhvaća široko planinsko područje između općina Tomislavgrad, Posušje, Široki Brijeg, Jablanica i Rama, a središnji dio Polja je Blidinjsko jezero između planina Čvrsnice i Vrana. Ova prostorna određenost je važna jer Franjevačku kuću molitve fizički izdvaja od svjetovne buke i gužve. Nalazi se u planini izolirana pa postaje oaza koja nudi ne samo psihički već i fizički odmak od svakodnevice koja nas opterećuje. U kontekstu buke kojoj su ljudi konstantno izloženi, velikih gužvi, intenzivne dinamike poslova kojima se bave i mnoštva obveza, ljudima godi doći u ovaj duhovni centar gdje dobiju „svoj prostor”, privatnost i mir, prvenstveno kroz izniman prirodni ambijent, a onda i unutar kuće, kako bi se mogli „isključiti” i „napuniti baterije”.
U Masnoj Luci sada žive i služe fra Josip Vlašić, kapelan Polja i voditelj programa i upravitelj Masne Luke i njegov subrat fra Marko Galić. Nastavljajući fra Petrovu misiju, trude se da Masnu Luku održe kao prostor gdje je Bog prisutan i kao goru na koju će se ljudi uspinjati uz određen teret, a potom na njoj doživjeti rasterećenje i osjetiti slobodu. Također, smatraju da ljudi koji posjete Masnu Luku, nisu tu došli slučajno. „Možda se nama čini da su nas tu dovele naše odluke ili određene okolnosti, ali ja u svemu tome vidim čežnju duše na koju je Bog odgovorio. Bog privlači ljude, ljudi osjećaju taj poziv i poticaj, dođu ovdje i preobraze se na neki način i vraćaju se u život drukčiji. Kao što je sv. Franjo imao svoju goru, kao što je Isus imao svoje gore na koje se redovito povlačio, tako ljudi mogu u Masnoj Luci imati svoju goru”, pojašnjava fra Josip.
Što Masna Luka nudi?
U Masnu Luku se ne dolazi samo radi molitve iako je ona središte svega. Franjevačka kuća molitve svaki tjedan nudi različite programe namijenjene mladima, ženama, muškarcima, svećenicima… Program jer raznovrstan da bi svatko mogao pronaći nešto za sebe, a važno je samo prijaviti se na vrijeme jer za svaki program ima određen broj mjesta i brzo se popune. Iako su programi tematski različiti, ono što ih sve povezuje je duhovno-psihološki pristup. To znači ne samo moliti sa sudionicima programa i govoriti im o molitvi i duhovnoj dimenziji već imati i psihološki pristup, dotaknuti taj dio u čovjeku koji nije samo njegova duhovnost nego i njegov emocionalni i mentalni prostor. Fra Josip, osim što je svećenik također je i realitetni psihoterapeut pod supervizijom, a fra Marko se obrazuje na polju logoterapije tako da je ovakav pristup seminarima znanstveno i stručno utemeljen. A imaju i krug suradnika koji su profesionalci u različitim poljima rada pa, ukoliko je potrebno za pojedini program, angažiraju se stručna lica kako bi seminar zadržao željeni duhovno-psihološki pristup.
Fra Josip i fra Marko odlučni su da ne stoje u mjestu. Cilj daljnjega razvoja i nadogradnje prostora u kojem djeluju isti je i za njih same i odnosi se i na njihov rad na sebi pa redovito nadograđuju i svoja znanja i vještine. Smatraju da je važno svojim primjerom djelovati na druge, što znači da oni teže biti ljudi molitve kako bi potaknuli druge na molitvu, trude se biti psihički zdravi kako bi onda drugima pomogli doseći to isto stanje.
Svaki seminar započinje četvrtkom i traje do nedjelje. „Ljudi dođu četvrtkom umorni, prazni, s licima koja kao da dolaze iz pustinje. U nedjelju im pogledaš u oči i vidiš da su se napojili, da su preobraženi”, kaže fra Marko i naglašava da veliku pažnju posvećuju prostoru u kojem ljudi borave tijekom seminara – da je kuća nova, da je većina soba jednokrevetnih, da je udobno i da je hrana dobra tako da ljudi koji dođu zaista budu u mogućnosti obnoviti i svoj duh i tijelo. Kuća ima 40 jednokrevetnih i 8 dvokrevetnih soba i to nije slučajno jer je prostor osmišljen tako da svatko ima „svoj kut tišine”.
Na seminare se može prijaviti tko god želi. Program i uvjeti sudjelovanja na pojedinim seminarima objavljuju se na mrežnoj stranici www.masnaluka.ba, a prijave se vrše online putem te iste stranice.
Čist prostor, čist um – rečenica je koja vam padne na pamet dok hodate prostorom Masne Luke koja obiluje umjetničkim djelima i kroz koji igrom svjetala odmah primate poruke koje ta djela prenose. Vitraji, reljefi, kipovi, prostor galerije… pa i sam namještaj, sve što se u prostoru nalazi nije tu slučajno i nije takvo slučajno. Zato ne čudi što je, kad su se pravile vratnice za crkvu, fra Petrova ideja bila da se na vratnicama uprizori šest biblijskih događaja koji su se zbili na gori. U Bibliji je pojam gore jako važan i ovakvim vratnicama koje je izradio Ilija Skočibušić fratri u Masnoj Luci dočekuju ljude s porukom kako su i oni došli na goru na kojoj se i njima mogu dogoditi nevjerojatne stvari te da prolaskom kroz ta vrata ulaze u prostor susreta s Bogom, samih sa sobom i s drugima.
Kapelicu krasi Put križa koji je u starom drvu izradila Karin Grenc. Apsida je također njenih ruku djelo, a sve zajedno povezuje detalj Isusovih tirkizno plavih očiju koje podsjećaju na to da se u njegovim očima ogleda nebo. A ulaz u kapelicu je umjetničko djelo za sebe – reljef Ilije Skočibušića, napravljen prošle godine povodom obilježavanja 800. obljetnice Franjinih primanja rana na La Verni, pravi je primjer kako svjetlošću djelovati na promatrača jer svjetlost koja zrači iz križa prerasta ulogu lijepe umjetnosti i postaje opipljiva i osjetilna interpretacija božanskog dodira kojem vas ovaj prostor izlaže.
U vremenu kada sve bezglavo juri, ovdje se staje
I fra Josip i fra Marko na svoj način progovaraju o posebnosti Masne Luke. „Isus je redovito boravio i molio u prirodi. Također i sveti Franjo. Obojica su imali svoje mikrolokalitete koje su čuvali za svoj susret s Bogom. I ono što mi je fascinantno kod obojice je to da su imali umijeće zaustavljanja. Isus čini čudesa i odjednom prestane i povlači se od ljudi. Isto tako čini i sveti Franjo koji, iako poznat kao veliki propovjednik i ljubitelj ljudi, redovito bježi na osamu u prirodu. Tako da bih ja rekao da su Masna Luka i ova planina, gora i naša kuća podsjetnik da treba znati stati bez obzira na sva čudesa koja moramo učiniti”, fra Josipove su riječi, a fra Marko naglašava: „Meni je boravak u Masnoj Luci promijenio potpuno pogled na život na način da shvatim da život, što je jednostavniji i polaganiji, to je kvalitetniji. Jer dok promatraš prirodu, živiš s njom i uz nju, dok sadiš vrt pa gledaš kako to sporo niče, onda i ti naučiš sporije živjeti i primjećuješ da ako će tvoj život donijeti kvalitetan plod, da mu treba vremena.”
O Masnoj Luci govore s velikom ljubavlju i privrženošću, uvijek s osmijehom, odlučnim tonom ispunjenim vjerom i s velikim uvažavanjem jedan drugoga kao i onoga s kim razgovaraju. Time je svakom sugovorniku jasno – fra Josip i fra Marko, onima koji dođu u Masnu Luku, ne nude sebe kao neke duhovne gurue koji drugima nameću svoje vizije Boga, već nenametljivo poučavaju svojim primjerom i nude svjedočanstvo uravnoteženoga duhovnog života vođenoga u skladu s prirodom. Zato im vjerujemo kada kažu da služe s ciljem kako bi ono što oni dobivaju od planine, ponudili i drugima. Vjerujemo im i kada u Masnu Luku pozivaju riječima: „Zaustavite se, uložite svoje vrijeme i nastavite živjeti život osviješteni i produhovljeni. Ako se odlučite da Masna Luka bude to mjesto gdje ćete zastati i zadržati se, mi ćemo vas dočekati raširenih ruku.” I zaista, ništa manje od dobrodošlice nećete osjetiti, a te raširene ruke dat će vam puno više – smiraj, ohrabrenje, utjehu i nadahnuće.
Za besprijekoran ugođaj koji svakoga dočeka u Masnoj Luci, fra Josip i Marko zasluge daju suradnicima i osoblju kuće smatrajući da su blagoslovljeni time što svakodnevno s njima rade Željka, Jadranka, Biljana, Tereza, Mira, Ivana, Marina, Mario, Mika, Jojo, Marko i Ivan. Svi oni prostor Masne Luke doživljavaju kao svoju kuću i tako se o njemu i brinu. Također, doprinos kući za njezino funkcioniranje daju osobe koje pjevanjem i sviranjem animiraju susrete u Franjevačkoj kući molitve, kao i volonteri koji su najčešće prethodno bili dijelom nekih programa, a onda su se odlučili vratiti i dati svoja četiri dana da služe drugima koji tu dođu.
Ovdje sam te čekao
Fra Josip i fra Marko za Franjevačku kuću molitve nemaju megalomanske planove. Imaju želju da ostane autentična i da bude prostor koji će biti odgovor na čežnju koja ljude u nju dovodi. Na pitanje čemu teže svojim služenjem u Masnoj Luci, spremno i brzo daju odgovor jer ga vrlo dobro znaju: „Da nastavimo lijepu priču koju je fra Petar započeo, plemenitu i Bogom nadahnutu. Da na taj način održimo kontinuitet dobra.”
Poruku koju žele poslati ljudima kroz ovu reportažu nije ni bilo potrebno definirati jer je Masna Luka nudi sama. Smještena gotovo na istoj nadmorskoj visini kao sveta gora La Verna, na kojoj je sveti Franjo primio svoje rane, Masna Luka je hercegovačka inačica te svete gore, a to je upravo najveći dar Masne Luke: mogućnost da postane nečija gora – tvoja gora. Tvoje mjesto povlačenja. Mjesto na kojem ćeš, u tišini, možda čuti riječi: „Ovdje sam te čekao.”
