Svečano euharistijsko slavlje predvodio je banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, u koncelebraciji sa goričkim gvardijanom fra Marko Ešegovićem, don Antom Kutlešom iz Prisoja i mjesnim župnikom fra Juricom Perišom.
O životnom putu i mučeničkoj smrti fra Bonaventure Grebenarevića u pozdravnom govoru župnik fra Jurica je rekao kako je to: „priča o predanosti i požrtvovnosti. Fra Bono još kao profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom bio je učitelj sjemeništaraca a u župama livanjskog kraja nastavio je ulogu poučavatelja djece i mladih. Učio ih je čitanju i pisanju te da vole Crkvu i Isusa Krista. Crpio je vjeru i nalazio snagu života iz odnosa s Kristom Kraljem i jedinim Spasiteljem čovjeka. Lišen svih ljudskih prava i dostojanstva nakon što je mučen u zatvoru u mrkloj noći, streljan i bačen na livanjsko smetlište lokaliteta Bugojanska Malta.”
Nakon pozdravnog govora uslijedila je nadahnuta propovijed biskupa Franje u kojoj je kroz priču o Ponciju Pilatu govorio o tome kako je strahovlada okrutnih vladara, osvajača i ubojica kratkotrajna za razliku od kraljevanja Isusa te je njegove riječi „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta” pojasnio: „To znači drugim riječima: ja se ne služim ni mačem, ni puškom ni bombom, ni prevarama, ni lažima, ni nepravdom, ni legijama, da održim svoju vlast. Ja darujem istinu, pravdu, ljubav i mir ljudskim srcima, da ona budu sretna i da šire ozračje sreće i mira u svome životnom okruženju. Moji su simboli ne oštri mač, ni krvožedni lav, ni grabežljivi orao, nego križ i janje! Ja ne ubijam nikoga, nego omogućujem svakome, tko u mene vjeruje, tko ide za mnom i tko sluša moje riječi, da ima život vječni!” Prisutne je podsjetio i na nepravedan i lažan sudski proces vođen protiv fra Bonaventure Grebenarevića te ga se prisjetio riječima: „Fra Bono je bio poznat kao vrlo ugledan i savjestan redovnik, te čovjek molitve i rada. U svim svojim službama je bio vrlo točan. Spram braće redovnika jako pažljiv i obziran. Prema svojim župljanima u svako doba u svemu susretljiv i bliz im, uslijed čega ga je narod jako volio i odan mu bio. Ne samo da se brinuo za njegovo duhovno dobro, nego se svakom prigodom kod građanskih vlasti zauzimao za nj u svim njegovim potrebama. Za nj se može punim pravom reći, da je bio pravi narodni svećenik. Ta velika ljubav prema svome stadu učinila ga je, da ga, i kraj očite pogibelji za život, nije htio napustiti, već (je) ostao u njegovoj sredini hoteći da s njime dijeli njegove boli i patnje pri čemu je eto, i svoj život položio.”
Ministranti i franjevački postulanti s Gorice posluživali kod oltara, zbor župe animirao je misno slavlje predvođen Mirkom Puđom.
Pošto je župa Podhum jedna o raseljenijih župa livanjskog kraja televijzijska ekipa PROTV iz Tomislavgrada ostvarila je živi prijenos svete mise preko svog tv kanala te su napravili video prilog o životu župe i ovoj proslavi kroz priču najmlađih članova ove zajednice s Buškog Jezera. Fra Bono koji je sam radio u odgoju te kao svećenik i franjevac svima je bio i svjedok i učitelj te upravo ovi mladi znak su kako njegov život i žrtva nisu zaboravljeni. U memoriji i ovih malih – velikih ljudi ostati će uspomena na jedan požrtvovni život svećenika mučenika fra Bone koji je sa svetim piscem slobodno mogao reći: „dobar sam boj bio, trku života završio, vjeru sačuvao. Pripravljen mi je vijenac pravednosti koji mi jednino može darovati Isus Krist – Kralj svemira i svih ljudi.”
Zajedničko druženje nastavljeno je u župnoj kući gdje su se okupili svi oko zajedničkog obiteljskog stola te u radosti i veselju skupa pjevači, ministranti, framaši i gosti nastavili agape u srdačnim razgovorima i ugodnoj atmosferi okupljeni o ovoj obljetnici.
(Fra Jurica Periša)
Fra Bonaventura (Luka) Grebenar, rođen 13. kolovoza 1884. u Biloj kod Livna, ostavio je neizbrisiv trag kao redovnik, svećenik, učitelj i mučenik. Nakon osnovne škole u Livnu, nastavio je obrazovanje u Visokom i studirao bogoslovlje u Livnu i Sarajevu. Od 1905. bio je član franjevačkog reda, a svećeničke zavjete položio je 1909. Pastoralno djelovanje je započeo kao kapelan u Čukliću 1910., a potom je postao profesor u Visokom gdje je predavao latinski, grčki, hrvatski jezik, matematiku, zemljopis, krasnopis i gimnastiku. Kao župnik, služio je u Ljubunčiću i Vidošima, ističući se svojim radom i posvećenošću. Službu gvardijana obavljao je na Gorici od 1925. do 1928. Najznačajniji dio njegovog života obilježava služba u Podhumu od 1932. Kao prvi podhumski župnik, fra Bono je bio iznimno cijenjen među župljanima zbog svoje pristupačnosti i bliskosti s pukom. Njegov miran život tragično završava u studenom 1943. Partizani su ga zarobili dok je obavljao ukop vjernika, a nakon više od tri tjedna zatočeništva i mučenja, osuđen je na smrt i strijeljan u Livnu. Njegovo tijelo pronađeno je na smetlištu, potom je svečano pokopano na samostanskom groblju svetog Mihovila na Gorici. Fra Bono ostao je upamćen kao predan duhovnik koji je stradao mučeničkom smrću.
