Braćo i sestre, današnja nas misna čitanja poučavaju o blagoslovu i prokletstvu. Mi više-manje znamo o čemu je riječ, ali ipak mnogima nije jasno ni što je to blagoslov, niti što je prokletstvo.
Riječ „blagoslov“ je izvedenica od riječi „blago“ i „sloviti“, tj. blago govoriti. Latinski izraz za blagoslov je „benedictio“. „Bene dicere“ znači govoriti dobro, tj. izražavati dobre želje, kao: Bog te blagoslovio! Bog te čuvao! Blagoslovljen bio! Živ i zdrav bio! …
Riječ „prokletstvo“ dolazi od riječi „proklinjati“. Latinski se to kaže „maledictio“ – od „male dicere“ – tj. zlo govoriti, izražavati zle želje, kao: Bog te ubio! Proklet bio! Ne naživio se života! …
Ljudska riječ sama po sebi nema velike važnosti, jer ona se može i ne ostvariti. Ali ipak svaka riječ vrijedi mnogo više nego što to mi mislimo, jer svaka riječ ima svoje posljedice. Narodna poslovica kaže: „Vol se veže za rogove, a čovjek za riječ.“ Jer pošten čovjek ne gazi svoju zadanu riječ, svoje obećanje ili tvrdnju. Stoga je čovjek vezan tom riječju i dužan ju je izvršiti.
Međutim, sasvim je drukčije kad je u pitanju riječ Božja. Zaista, kod Boga su riječ i djelo ista stvar. Biblija kaže da je Bog svijet stvorio riječju. Bog reče: neka bude nebo i zemlja, i oni postadoše. Neka budu biljke, ribe, životinje – i oni se stvoriše. Dakle, što god Bog kaže, to je već svršen čin. Nužno će se ostvariti.
Stoga i ljudi, kad blagoslivljaju, ili kad nekoga proklinju, zazivaju i mole Boga da On blagoslovi one kojima žele blagoslov, odnosno da prokune one kojima žele prokletstvo – jer znaju da je to onda svršen čin i nemoguće je da se ne ostvari.
Bog je često puta u Svetom pismu svraćao pažnju svome narodu na blagoslov i prokletstvo, potičući ga da teži za blagoslovom, a da izbjegava prokletstvo. Zato je i Mojsije rekao narodu: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati“ (Pnz 30, 19-20).
U istom smislu je Bog govorio i po proroku Jeremiji, što smo ga čuli u prvom čitanu (Jer 17, 5-8): „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka! … Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina!“
Isto veli i pripjev Psalma prvog: „Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina!“
I sam Isus Krist nas u Evanđelju po Luki (Lk 6, 17. 20-26) uči gdje se nalazi blagoslov i prava sreća, a gdje prokletstvo, jad i nesreća. Njegov nauk nas iznenađuje, jer on proglašava blaženima one ljude, koje drugi ljudi smatraju nesretnima: siromahe, gladne, patnike, uplakane i progonjene. Zašto?
Zato što je njihova patnja privremena. Ona će proći, a onda će ih obradovati vječna dobra.
Jadnim i nesretnim Isus proglašava bogataše, one koji su siti i radosni u ovom svijetu, one koje ovaj svijet hvali i slavi. – Zašto?
Zato što oni sad uživaju neka privremena dobra ovoga svijeta, koja će svakako proći, ali možda neće uživati vječna dobra, koja imaju neprolaznu vrijednost.
Sveti Pavao apostol u drugom čitanju (1 Kor 15, 12. 16-20) nas uči konkretno gdje treba tražiti sreću. Uči nas gdje nam izvire blagoslov, a gdje prokletstvo. On jasno kaže: „Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.“
Ali ne! Mi se uzdamo u Krista uskrslog od mrtvih. U nadi očekujemo i svoje osobno uskrsnuće. Stoga nas ne bacaju u tjeskobu i očaj patnje ovoga svijeta i one nas ne satiru, ne lome nam dušu, jer smo oslonjeni na Isusa Krista, raspetog i uskrslog, koji i nama jamči uskrsnuće i vječni život – bez obzira koliko smo mnogo trpjeli u ovom zemaljskom životu.
Ovaj zemaljski život, življen u vjernosti Isusu Kristu raspetom, osigurava nam vječnu sreću s uskrslim Kristom. To je kršćanska mudrost i tu je tajna naše radosti, mira i spokoja u svim okolnostima, pa čak i u progonstvima i u mučeništvu. U Božjoj smo ruci i ne bojimo se. Jer, tko je s Bogom, on ima blagoslov i ne dotiče ga se nikakvo prokletstvo.
Stoga, ako smo do sad tražili sreću i blagoslov negdje drugdje, obratimo se i tražimo ih kod Krista raspetoga i u nevoljama ovoga života. Jer među radostima ovoga života nalaze se i prokletstvo i nesreća – a to nitko od nas ne želi ni za sebe, a ni za bilo koga od svojih milih i dragih.
Dao nam Bog svoju mudrost, da znadnemo izabrati za se strm i tijesan put, put blagoslova, koji nas vodi u nebo, u vječnu radost! Amen.
