Banneux je malo mjesto u Belgiji s otprilike tristotinjak stanovnika, gdje se davne 1933. godine djevojčici Mariette osam puta ukazala Blažena Djevica Marija, predstavivši se kao „Djevica Siromaha”. Od tada do danas svetište je zadržalo svoj autentičan, skroman i jednostavan izgled okružen prirodom.
Hrvati već 48 godina organizirano hodočaste u ovo svetište, a hodočašće tradicionalno organizira Hrvatska katolička misija Aachen. Tako je bilo i ove godine. Mladi iz Aachena, zajedno s gostima iz Antwerpena započeli su u 10 sati s molitveno-meditativnim programom. U isto vrijeme svećenici su ispovijedali.
Sveto misno slavlje predvodio je mladomisnik fra Nikola Livaja, koji je na službi u župi Nova Bila (BIH), uz koncelebraciju trinaest svećenika. Zbor misije Aachen predvodio je pjevanje zajedno s članovima zborova iz drugih misijskih zajednica.
Fra Nikola se u svojoj propovijedi osvrnuo na pojam siromaštva u mnogim njegovim značenjima. Govorio je o relativnosti ovoga pojma, jer ga u različitim životnim okolnostima možemo posve različito doživljavati. Potom je fra Nikola izdvojio tri stvari u kojima zapadni čovjek, sit kruha, oskudijeva, a to su: strpljenje, povjerenje i smisao. Obrazloživiši ova tri pojma fra Nikola je nastavio:
„Zamolimo danas Djevicu Siromaha da ulije u naša srca siromašna strpljenjem malo od svoga strpljenja koje je imala čekajući što će joj se dogoditi kada je rekla anđelu: ‘neka mi bude po tvojoj riječi’, neka nam ulije malo od onoga strpljenja kada je zajedno s Josipom obilazila betlehemske kuće ne mogavši naći smještaj za porod, neka nam udijeli malo od onoga strpljenja koje je imala pod križem kada su njezina Sina proboli čavlima i pribili na drvo križa. Nije se čuo nijedan jauk iz majčinih usta koji bi osudio rimske vojnike i svjetinu koja je vikala: raspni ga, raspni! Takvog strpljenja nam treba, braćo i sestre, da se svaki dan možemo suočiti s nepoznatim u koje nas Bog uvodi, da se možemo nositi s onima koji nas i sve naše odbacuju i omalovažavaju.
Kada smo izmolili za strpljenje molimo i za još težu vrijednost na ovome svijetu koja se polako gasi, a to je povjerenje. Molimo Djevicu Siromaha da nam udijeli ono povjerenje u Boga koje je ona imala kada je pristala na Božji naum spasenja sa čovjekom, ne znajući što je sve čeka, molimo da nam udijeli ono povjerenje u ljude koje je Blažena Djevica Marija imala u Josipa, u svoju rođakinju Elizabetu i u ljubljenog učenika kojemu ju je Isus ostavio ispod križa. Molimo na kraju da nam Blažena Djevica Marija udijeli onu vjeru u Božju svemoć koju je ona imala u trenutku kada je u svoje krilo primila mrtvo tijelo svoga Sina, znajući da mrtvo tijelo Sina Božjega u sebi nosi klicu Uskrsnuća koji će sve narode opet privesti k Bogu.
Može se dogoditi da imamo povjerenje i strpljivost, ali u svemu što živimo danas ne pronalazimo smisao, zato vas pitam: braćo i sestre, ima li uopće smisla što smo ovdje došli na svetu misu, na hodočašće, ima li smisla što ja propovijedam, ima li smisla što ovi svećenici koji su svi stariji i iskusniji od mene, slušaju propovijed nekoga tko je tek postao svećenik? Ima li smisla da se svi mi ovdje molimo iako znamo da Bog ne uslišava naše želje nego ispunja svoja obećanja?
Moj odgovor na ovo je da itekako ima smisla! Da je sve to tako svjedoči nam današnje Evanđelje. Naša majka Marija, Djevica Siromaha, kad joj je došao anđeo nije pitala kad će to dijete koje će ona roditi postati kraljem? Imala je strpljenja. Nije postavljala dodatna pitanja anđelu gdje će njezino dijete biti kralj? Imala je povjerenja. A što se tiče smisla… Vjerovala je da ima smisla. Vjerujem da ste svi gledali film Mela Gibsona, o Isusovoj muci i smrti pod nazivom Pasija. Ima ona jedna scena kad Isus pod udarcima pada, a Marija se prisjeća kako je Isus tu na tom mjestu igrajući se kao dijete pao. Tad ga je podigla, ali sad ga ne može podići. Osjeća se bespomoćno. I u takvim trenutcima vjerovala je da sve ima smisla, što se na koncu i ispostavilo.
Draga braćo i sestre, koliko ste vi danas svojih životnih priča i problema donijeli u ovo svetište, koliko vas danas vapi za bogatstvom duše, samim time što ste ovdje želite svoje bogatstvo graditi na Bogu koji sve daje, zato i ja danas, zajedno s vama molim da nas milosrdni Bog, po zagovoru Djevice Siromaha, obogati strpljenjem koje je spasonosno, da u nas ulije povjerenje koje izgrađuje odnose i da od nas učini ljude tražitelje smisla u svim životnim situacijama. A Djevica Siromaha, kao svaka majka, neka prepozna ono u čemu njezina djeca najviše oskudijevaju i neka naše vrijeme koje smo joj poklonili došavši ovdje u ovo svetište nagradi svojom majčinskom ljubavlju. Amen.”
Po završetku svete mise uslijedio je blagoslov bolesnika i nabožnih predmeta.
Zajednički ručak za sve hodočasnike bio je na parkingu u blizini crkve. Nakon okrepe, ugodnog razgovora i pjesme, hodočasnici su se uputili na pobožnost Križnoga puta u prelijepom prirodnom ambijentu svetišta, kojeg su animirali mladi iz misije Aachen.
Na kraju hodočašća, kod hrvatske kapele, fra Ivica Radić zahvalio je svim hodočasnicima, svećenicima i posebno vjernicima iz Aachena koji su se uključili u organizaciju ovog lijepog događaja, odvojivši svoje vrijeme, resurse i sposobnosti kako bi cijelo hodočašće proteklo u najboljem redu.
