Braćo i sestre, današnja misna čitanja stavljaju nas u položaj u kojem nužno moramo odgovoriti na neka pitanja – ne toliko zato što bi netko drugi trebao te odgovore, već zato što nama samima mora biti jasno na čemu smo.
Prvo pitanje je: trebamo li se bojati Boga ili ne?
– Znamo da je Bog velik i svemoguć. On nas je stvorio i mi ovisimo o njemu u svemu. On nas može osuditi za naše grijehe i kazniti nas vječnim mukama u paklu, ali nas također može spasiti od pakla, oprostiti nam grijehe i dovesti nas u svoju vječnu sreću. Dakle, naša sudbina ovisi o Bogu, kako u ovom, tako i u vječnom životu. Stoga je potrebno biti jasan: trebamo li se bojati Boga ili ne?
Međutim, da bismo lakše mogli odgovoriti, prvo moramo znati: koga se trebamo bojati – onoga koji nas voli ili onoga koji nas mrzi?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan: bojimo se onoga koji nas mrzi, jer želi da nam nanese zlo i može nam nauditi: opljačkati nas, kazniti nas, povrijediti nas, ozlijediti nas, pa čak i ubiti nas. Onaj tko nas ljubi nikada nam ne čini zlo i nikada nam ne nanosi štetu.
Kad nam je ovo jasno, onda imamo pola odgovora: ako nas Bog voli, onda nam ne želi zlo i ne čini nam štetu.
Pitanje ostaje: voli li nas Bog? Voli li on upravo nas? Voli li on mene i tebe osobno?
– Na ovo pitanje odgovara Knjiga Mudrosti, koju smo čuli u prvom čitanju (Mudr 11, 22 – 12,2), koja kaže da Bog ljubi sva svoja stvorenja i da mu je žao svakoga od njih. Jer da ih nije volio, ne bi ih ni stvorio. Budući da nas je Bog stvorio, to znači da nas Bog voli. U tom smislu, možemo biti sigurni da nam Bog ne želi zlo i ne bismo ga se trebali bojati, kao što se bojimo bolesti, prirodnih nepogoda, divljih zvijeri, neprijatelja itd.
Taj stav potkrepljuje i današnje Evanđelje (Lk 19, 1-10), koje nam govori kako je Isus posjetio Zakeja, carinika, i spasio ga, iako je bio grešnik – jer je Sin Božji postao čovjekom da traži i spasi ono što je izgubljeno, a ne da osudi čovjeka.
Međutim, naš odgovor na pitanje: trebamo li se bojati Boga ili ne? – traži od nas da odgovorimo i na drugo pitanje: Ima li straha u ljubavi, ili ne?
Znamo da onaj tko ljubi, spreman je dati život svoj za osobu koju ljubi. Znači li to da se on ne boji ničega, odn. da je ljubav veća od straha? – Svatko se boji zla, ali ljubav je veća i jača od straha.
Zato se i roditelji boje. Ali boji li se roditelj svog djeteta ili ZA svoje dijete?
– Roditelj se ne boji djeteta, već za dijete! Ne boji se da će mu dijete nanijeti išta nažao, ali boji se da će se djetetu dogoditi nešto loše.
Boji li se dijete roditelja ili ZA roditelja?
– Zločesto dijete može i treba se barem malo bojati vlastitog roditelja, jer će ga roditelj kazniti za loše ponašanje – ali roditelj neće nikad učiniti zlo svome djetetu. Sve što roditelj čini jest: držati svoje dijete podalje od zla, možda ponekad čak i protiv njegove volje.
Međutim, dobro dijete ne boji se roditelja, već ZA roditelja: da se roditelju ne dogodi nešto loše, da ga ne ražalosti, da mu ne pokvari raspoloženje, da mu ne naškodi, da mu ne prouzroči bol…
Evo odgovora na pitanje: trebamo li se bojati Boga ili ne?
– Dobra osoba se ne boji Boga jer zna da joj Bog želi sve najbolje, ali se boji uvrijediti Boga, povrijediti svog dobrog Oca, koji joj želi dobro, boji se da mu ne nanese bol.
U tom smislu kažemo da je Strah Božji dar Duha Svetoga, veliki Božji dar, koji nam pomaže na putu našeg osobnog spasenja i posvećenja. Bez straha Božjega čovjek vrlo lako pada u grijeh, dok sa strahom Božjim ne samo da nikada neće činiti ono što vrijeđa Boga, već će uvijek nastojati činiti samo ono što je ugodno Bogu, našem dobrom i milosrdnom nebeskom Ocu.
Istina je da je Bog dobar i da nas voli, ali nikada ne smijemo zaboraviti da je Bog i pravedan, te da poštuje našu slobodnu volju, koju nam je dao kad nas je stvorio. Stoga, budući da je On pravedan i budući da poštuje našu slobodu, pustit će zle da odu i udalje se od Njega, prema svojoj slobodnoj volji – što znači da zli, svojom krivnjom i svojom zlom voljom, mogu lako završiti u paklu, iako ih Bog poziva na obraćenje i spasenje.
Stoga moramo uvijek moliti Gospodina za dar Straha Božjega, kako bismo bili dostojni svog poziva na spasenje, kao što smo čuli u drugom čitanju (usp. 2 Sol 1,11-2,2). Amen.
