Braćo i sestre, vrijeme Korizme mi gledamo i shvaćamo prije svega kao vrijeme obraćenja i pokore – i to je ispravno. Međutim, možda nam ne upada jako u oči i ne ističemo koliko bi trebalo razlog i motiv našeg obraćenja, naših molitava i pokorničkih čina. Taj razlog i taj motiv nam osvjetljavaju današnja misna čitanja, na samom početku Korizme.
U prvom čitanju iz knjige Postanka (Post 15, 5-12. 17-18) čuli smo kako je Bog sklopio savez s Abrahamom, praocem naše vjere, koji je prvi – u posve poganskom svijetu – povjerovao u jednog jedinog Boga, Stvoritelja neba i zemlje, koji mu se objavio i dao mu velika obećanja za njegovu budućnost i budućnost njegova potomstva. Abraham je povjerovao Bogu i ta mu je vjera uračunata u pravednost. Bog je svoja obećanja zapečatio i savezom, pošto je sa zadovoljstvom primio Abrahamovu žrtvu.
Predmet toga saveza bile su dvije stvari:
- Abrahamu, koji nije imao djece, Bog je obećao potomstvo – ne jednoga, nego onoliko koliko ima zvijezda na nebu, ili koliko ima zrnaca pijeska na obali morskoj;
- Bog je Abrahamu i njegovu potomstvu obećao Kanaansku zemlju, sve od rijeke Nila u Egiptu, pa do rijeke Eufrata u Mezopotamiji.
Dakle, riječ je bila samo o dobrima ovoga zemaljskog života i ovoga svijeta – i Abraham je bio presretan, jer mu je Bog obećao ta dobra, tako poželjna i za njega i za njegove potomke. (Kako izgleda, ni Abraham, niti svijet oko njega, još nisu imali nikakve ideje o vječnim dobrima!)
Novi Zavjet nam otkriva nove horizonte. Današnje Evanđelje (Lk 9, 28-36) govori nam kako se malo prije svoje smrti na križu, Isus preobrazio na brdu Tabor pred svojim izabranim apostolima: svetim Petrom, Ivanom i Jakovom – kako bi im ojačao vjeru u vječna dobra, u vječni život u Kraljevstvu nebeskom, nakon tjelesne smrti. Na trenutak im je pokazao svoju nebesku slavu, u nazočnosti Mojsija (koji je umro 1200 godina prije Krista), i proroka Ilije (koji je umro oko 800 godina prije Krista). – Oni živi, zdravi i sretni – radosno razgovaraju s Isusom, preobraženim u njegovoj nebeskoj slavi!
A o čemu su razgovarali?
– O Isusovu skorom prelasku na drugi svijet!
U drugom čitanju (Fil 3, 17 – 4, 1) sveti Pavao nas poziva da ne živimo kao neprijatelji Križa Kristova, jer za takve veli: „Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko“. S nama je drugačije: „Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista. … On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu“.
Što to znači?
To znači da – kao što je Bog sklopio savez s Abrahamom u vezi s dobrima ovoga svijeta, tako je i sa svakim od nas Bog sklopio vječni savez po Isusu Kristu, obećavajući nam vječni život, s uskrslim tijelom, preobraženim na sliku i priliku s tijelom nebeskoga Krista.
Međutim, da bismo postigli ta obećana dobra, treba da vjerujemo Bogu, da se očistimo od svojih grijeha – prvenstveno po sakramentu Krštenja, a potom i po sakramentu Pomirenja (odn. svete Ispovijedi), kao i po molitvama, postovima i drugim pokorničkim djelima, koja najviše činimo upravo u ovom svetom korizmenom vremenu, iščekujući radosne uskrsne blagdane.
Smisao korizmenog vremena obuhvaća sve patnje, trpljenja i probleme ovog prolaznog vremena, dok je uskrsno vrijeme predokus vječne sreće, nakon preminuća našeg smrtnog tijela i nakon njegova uskrsnuća i preobraženja na sliku slavnog tijela Krista uskrsloga.
Ako u ovom svjetlu promatramo ovo sveto korizmeno vrijeme, nijedna pokora nam neće izgledati ni teška ni besmislena, nego će sve izgledati vrlo malene – u usporedbi s velikom nagradom, koju nam Bog obećaje u vječnom blaženstvu. Neće nam biti teško pomiriti se sa svim ljudima, s kojima živimo i koji su nas bilo čime uvrijedili. Oprostit ćemo i neprijateljima, iz ljubavi prema raspetom Kristu. Žrtvovat ćemo se za širenje radosne vijesti spasenja po cijelom svijetu i za obraćenje nevjernika i grešnika, jer svi su nam ljudi braća i sestre.
Dao Bog da tako razumijemo i tako živimo ovo sveto vrijeme obraćenja, kako bismo koliko-toliko zaslužili nagradu, koju nam nudi velikodušno srce našeg nebeskog Oca, po zaslugama Isusa Krista, raspetog i uskrslog za naše spasenje. Amen.
