Dolazak prve ženske redovničke zajednice u Bosnu i Hercegovinu vezan je uz bosanske franjevce. Dvije protestantice, anglikanske đakonise Miss Irby i Miss Mackenzie 1866. godine u Sarajevu su otvorile prvu žensku školu. Zbog bojazni da će se preko te škole širiti protestantsko učenje, na nagovor fra Grge Martića, iz škole su ispisana katolička i jedan dio pravoslavne djece. To je bio povod da se fra Grgo Martić i biskup fra Paškal Vujičić angažiraju oko dovođenja časnih sestara milosrdnica iz Zagreba. Prve četiri sestre stigle su u Sarajevo 14. studenog 1871. godine. Uz svesrdnu pomoć franjevaca otvorile su žensku pučku školu u blizini franjevačke crkve. Već 1872. godine milosrdnice su došle u Derventu, Banju Luku, Dolac, a 1874. godine i u Livno. U svim tim mjestima sestre su otvarale kvalitetne škole u kojima su djeca usvajala teorijska i praktična znanja. Pojava časnih sestara u Bosni u to vrijeme izazvala je kod stanovništva različite reakcije. Katolici su ih dočekivali s oduševljenjem, izlazeći im u susret na koljenima, dok su muslimani znatiželjno izlazili na ulice kako bi vidjeli te neobično odjevene hanume.
Vrijedno je spomenuti imena prvih četiriju sestara koje su se odvažile krenuti u nepoznato. Bile su to: s. Filomena Massi, s. Rajmunda Perentin, s. Emilija Gašparić i s Rufina Radonić. Zahvaljujući bosanskim fratrima koji su se pobrinuli da sestre imaju skromni smještaj, sestre su se odmah dale u otvaranje ženske pučke škole s 48 učenica i na taj način utkane su u temelje i razvoj školstva u BiH. Njihovo prvo poslanje bilo je odgoj i obrazovanje, a zatim pomoć bolesnima, nemoćnima i siromašnima. U prvih 27 godina djelovanja izgradile su i otvorile 12 škola u različitim gradovima BiH. Vrhunac djelovanja sestara milosrdnica u BiH bio je u godinama pred Drugi svjetski rat. Godine 1943. u prosvjeti je radilo čak 166 sestara milosrdnica. Njihove učiteljice odgojile su brojne generacije mladića i djevojaka koji su kasnije postajali cijenjeni pripadnici društva. Pored rada u prosvjeti „bijele sestre – vinkovke” značajan doprinos dale su u području zdravstva i njezi bolesnika. Iste godine 1943. na koševskoj bolnici radilo je 96 časnih sestara. Kao medicinske sestre i danas su prisutne u toj ustanovi.
Nakon Drugog svjetskog rata bespravno i bezosjećajno oduzeta im je sva imovina. Nisu smjele raditi ni u prosvjeti ni zdravstvu. Bile su prisiljene odreći se čak i svoga redovničkog odijela te raditi u civilnom. U tim teškim okolnostima sestre se nisu obeshrabrile nego su nastavile svoju milosrdničku djelatnost. Godine 1974. osnovana je Provincija Majke Divne koja i danas djeluje u granicama BiH.
U proteklom ratu sestre su također doživjele tešku sudbinu. Protjerane su iz svojih samostana i skoro svi samostani su im uništeni. U Banjoj Luci je, zajedno sa župnikom vlč. Filipom Lukendom, ubijena i spaljena vjeroučiteljica, katehistica i orguljašica s. Cecilija Grgić. Danas sestre milosrdnice u BiH imaju 12 samostana i aktivne su u odgojno-obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalno-karitativnoj djelatnosti.
O velikoj obljetnici dolaska Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog u BiH i uz Međunarodni dan pismenosti Hrvatska pošta (HP) Mostar tiskala je prigodnu poštansku marku te tako odala priznanje ovoj ženskoj družbi.
