Braćo i sestre, prorok Zaharija u prvom čitanju (Zah 9, 9-10) govori kćeri sionskoj, to jest cijelom izraelskom narodu: raduj se, veseli se – jer dolazi Kralj tvoj, Spasitelj tvoj, koji će proglasiti mir narodima. Ne dolazi kao oholi kraljevi, osvajači i tlačitelji, s velikom vojskom i pobjedničkom povorkom, nego ponizan, jašući na magarcu. Dakle, dolazi izvanredni Kralj: dobar, krotak i ponizan.
Današnje Evanđelje (Mt 11, 25-30) potvrđuje nam da je ovaj Kralj već došao. On je Isus, Sin Božji. Velikani ovoga svijeta ne vide ga i ne razumiju kao Sina Božjega, niti kao svoga Kralja, ali on blagoslivlja svoga nebeskog Oca i zahvaljuje mu, jer ovu istinu nije otkrio velikima, mudrima i učenima, nego malenima.
Najveća tajna naše vjere jest da nitko ne može poznavati Sina osim Oca, i nitko ne može poznavati Oca osim Sina i onoga kome ga Sin hoće objaviti. Otac je objavio Sina malenima i poniznima. I Sin otkriva Oca upravo takvima. Mudraci, učenjaci i velikaši ovoga svijeta ne mogu ga upoznati, jer ljudska narav nije sposobna svojim prirodnim sposobnostima otkriti i razumjeti Boga: ni Oca ni Sina. Boga mogu upoznati samo oni ljudi, kojima se sam Bog objavi. A on je se nama već objavio po Isusu Kristu i nastavlja nam se objavljivati po Duhu Svetom.
Bog nam se ne otkriva iz svoje potrebe, niti za svoj vlastiti interes, odnosno zato što bi njemu bila potrebna naša vjera ili naša slava. Ne! On nam se otkriva za naše dobro. Zato Krist kaže: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Svatko ima težak život. Neki više, neki manje, ali nitko se ne hvali da ima lagodan život. Zato nas Krist poziva k sebi, da nam dadne odmora.
Međutim, da bismo postigli taj odmor u Kristu, moramo ispuniti uvjet: preuzeti na sebe njegov jaram: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ – to jest, s krotkošću i poniznošću. Isus završava svoj poziv tvrdnjom koja zahtijeva našu vjeru: „Zaista, jaram je moj sladak, a breme moje lako.“
Kristovo djelo u ovom svijetu, u vrijeme Crkve, to jest, sve do svršetka svijeta, nastavlja Duh Sveti, koji prosvjetljuje naše pameti i otkriva nam da je Isus Krist zaista Sin Boga Oca, naš jedini Otkupitelj i naš vječni Kralj. Ako vjerujemo u njega, možemo se radovati i veseliti, jer smo već otkupljeni.
Ali kako možemo biti sigurni da smo na Isusovoj strani, da smo na sebe preuzeli njegov slatki jaram i njegovo lako breme?
To nam govori sveti apostol Pavao u drugom čitanju (Rim 8, 9. 11-13). Najsigurniji znak da pripadamo Kristu jest: ako ne činimo djela tijela, nego djela Duha Svetoga. Jer tijelo, ili naša ljudska narav, uvijek se suprotstavlja Duhu Božjem, Duhu Svetom. Tko ugađa požudama tijela, svoje pokvarene ljudske naravi, taj ne može ugoditi Bogu. Te požude i ta djela vode u smrt. Naprotiv, tko umrtvi zle požude tijela, tko čini djela Duha, on je istinski prihvatio na sebe slatki jaram Kristov i njegov lagani teret i živjet će vječno.
Zbog toga je dobro ponoviti taj nauk svetoga Pavla o djelima tijela i duha. U svojoj poslanici Galaćanima (Gal 5, 19-23), sveti Pavao jedno po jedno navodi mnoga djela tijela koja nisu ugodna Bogu, kao i plodove Duha Svetoga, protiv kojih nema zakona.
– Dakle: „Očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžba, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: oni koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, suzdržljivost. Protiv tih nema zakona.“
Stoga, ako ste do sad činili takva djela tijela i krvi, to jest djela pokvarene ljudske naravi, obratite se svom Kralju i Otkupitelju! Naprotiv, ako činite djela Duha Gospodnjeg, radujte se i veselite se, jer vam je Krist osigurao vječni život!
Neka nam svima taj život udijeli svemogući Bog, po zagovoru Blažene Djevice Marije i svih svojih svetih. Amen.
