Bilo je to prije skoro pedeset godina, kada je župnik fra Valerije Stipić cijelo sjemenište iz Visokog pozvao 1. svibnja 1976. u Donju Tramošnicu – oko 130 đaka Franjevačke klasične gimnazije. Došli smo vlakom od Visokog do Bosanskog Šamca, a onda platonima koje su vukli konji od Bosanskog Šamca do Tramošnice oko 25 kilometara. U Tramošnici su nas čekali radosni domaćini i poveli svojim kućama na konak. Sutradan je bila velika svečanost i lijep dan za pamćenje. Crkva je bila prepuna vjernika koji su se gurali oko kipa sv. Ivana Krstitelja i molili zagovor. Kip je bio brončani, djelo ak. kipara Josipa Poljana, oko dva metra visine. Misno slavlje predvodio je fra Šimo Šimić kao najglasniji govornik ne samo za ovu prigodu nego i u svim drugim prigodama i proslavama u Provinciji Bosni Srebrenoj.
A danas? Ovakav ili sličan izlet bilo bi nemoguće realizirati. Ne samo da nema više onih domaćina koji su nas tada primili nego nema ni njihovih nasljednika. Nažalost, nema ni konja ni platona, ali bi nas možda prevezli neki novi „konji” ili konjske snage u autima. Međutim, najžalosnije je što više nema sjemeništaraca koji bi došli u Tramošnicu ili neku drugu župu.
Budući da su od Gornje Tramošnice već bile odijeljene župe Srednja Slatina (1972.) a još prije župa Turić (1967. godine), vjernici Donje Tramošnice bili su sve glasniji i uporniji kako bi i oni dobili svoju župu. Naime, postojalo je dosta razloga za osnivanje nove župe, pa navodimo samo neke: pohađanje vjeronauka i sv. misa bilo je vrlo teško, putovi loši, a mnoge kuće bile su udaljene i po 5 pa čak i 9 kilometara od tadašnje župne crkve u Gornjoj Tramošnici koja je bila pretijesna. Župa je tada brojila oko 6500 vjernika.
Osnivanje župe
Na proširenom samostanskom kapitulu 15. siječnja 1973., na kojem je sudjelovao i tadašnji provincijal fra Vlado Karlović, dogovoreno je osnivanje župe Donja Tramošnica i određivanje njezinih granica.
Dekretom Vrhbosanske nadbiskupije broj 680/73 od 27. ožujka 1973. godine osnovana je nova župa Donja Tramošnica. U sastav župe ušla su sljedeća sela: Orlovo Polje (126 domaćinstava), Njivak (74), Čardak (76), Grab (138) i dio Okruglića (oko 40 domaćinstava). Broj vjernika koji je pripao župi Donja Tramošnica bio je oko 2300 prema Šematizmu iz 1974. godine.
Prema popisu, prigodom blagoslova kuća, 2021. godine župa broji ukupno 271 vjernika u 102 kuće (2020.: 195 vjernika, 95 kuća). Ovo je broj kuća u koje se ušlo za blagoslov i vjernika koji su bili za Božić. Stvarno stanje je: 97 kuća i 163 vjernika koji žive u Donjoj Tramošnici.
Počeci župnoga života
Vrhbosanski ordinarijat je povjerio župu Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj 9. travnja 1973. godine u Sarajevu. Prvi župnik fra Valerije Stipić došao je u Donju Tramošnicu 9. lipnja, a župu preuzeo 10. lipnja 1973. godine. Mjesec i pol kasnije, 27. srpnja 1973. obavijestio je Provincijalat Bosne Srebrene kako su župljani novoosnovane župe Donja Tramošnica, gotovo jednoglasno, izabrali da patron župe bude svetkovinu Rođenja Ivana Krstitelja. Ovaj izbor sveca-zaštitnika, za bolje poznavatelje vjerskih prilika u ovom dijelu Posavine, nije bio slučajan i neko posebno iznenađenje jer se sv. Ivo Krstitelj od davnina posebice častio i u tramošničkom kraju.
Prvi krštenik u novoj župi bila je Kata Šokčević iz Čardaka. Rođena je 1. lipnja a krštena 9. lipnja 1973. godine. Kći je Stijepe i Marije rođ. Mamuzić. Prva umrla osoba bila je Mara Stipić iz Orlova Polja, žena Stjepanova. Umrla je 18. lipnja 1973. godine u sedamdesetoj godini života i pokopana sutradan na groblju u Okrugliću. Prvi vjenčani par bili su mladenci Tomislav Dugeč iz Županje (1952.) i Mara Ivanković iz Njivka (1953.). Vjenčani su 4. kolovoza 1973. godine. Prva svečanost podjeljivanja sakramenta potvrde (krizme) održana je 23. lipnja 1974. godine, na uočnicu patrona nove župe. Toga dana vrhbosanski pomoćni biskup dr. Tomislav Jablanović krizmao je 71 osobu, 37 djevojčica i 34 dječaka.
Gradnja župne kuće i crkve
Projekt župne crkve i kuće uradio je „Projektbiro” iz Slavonskog Broda, kojemu je tada ravnatelj bio dipl. ing. građ. Dragutin Antolković. Župna kuća sagrađena je tijekom ljeta 1973., a s crkvom se započelo u proljeće 1974. godine. Dok se gradila nova crkva, sv. misa slavila se pred drvenom kapelicom sv. Josipa Radnika na džudovskom groblju, gdje je i zavjetno mjesto sv. Roka.
Prema projektu, crkvena lađa nove župne crkve bila je širine 13,30 i duljine 24,30 m. U crkvu se ulazilo kroz vjetrobrani pretprostor. S njezine desne strane bio je prostor za ispovjedaonice, a s lijeve je bilo predviđeno stubište koje je vodilo na kor. Ispod stubišta nalazila su se vrata što su vodila u spojni hodnik koji je povezivao crkvu s tornjem. Na istoj strani na kojoj se nalazio toranj bila je i sakristija, u koju se, u prolazu do oltara, također ulazilo kroz određeni pretprostor. Uz crkvu je izgrađen i toranj visine 30 metara i na njemu su bila dva zvona od 800 i 600 kg. U ratu je, nažalost, miniran, a zvona su nestala. Poslije rata izgrađen je novi toranj od 24,5 metra s križem.
Kako je nastajala nova župa, župnik fra Valerije Stipić od samoga početka gradnje crkve trudio se da crkva bude uređena djelima tada najpoznatijih umjetnika. Već 1976. crkva je dobila kip sv. Ivana Krstitelja, rad ak. kipara Josipa Poljana. Nažalost, u ratu je odnesen ili sklonjen od jugovojske iz crkve jer je toranj miniran, a crkva u cijelosti devastirana. Pitali smo ovih godina i gospodina vladiku u mirovini Vasilija Kačavendu za kip sv. Ive. Kratko nam je odgovorio kako će nam javiti ukoliko nešto sazna.
Pročelje crkve bilo je ukrašeno natpisom: „Ja sam glas koji viče u pustinji, pripravite put Gospodnji, poravnajte staze njegove!” Slikar Josip Biffel je 1980. godine izradio oltarnu fresko-sliku u kajm tehnici povećih dimenzija (107m2) koja prikazuje četvoricu evanđelista, a u središtu je vazmeno janje. Josip Poljan uradio je i put križa, 14 reljefa u prosjeku s dimenzijama od 90 do 100 cm. Tada je to bio jedan od najvećih križnih putova na ovim prostorima. Na početku rata i ovo djelo je odneseno, ali je na sreću i pronađeno i vraćeno u župu s većim oštećenjima. Župnik fra Jozo potrudio se i za svoga mandata s vjernicima u umjetničkoj radionici ak. kipara, koji je domaći sin, ponovno izlio dijelove ili cijele postaje koje su nedostajale.
Poslije rata, dok se još traga za nestalim umjetninama ili pokušavaju rekonstruirati djela umjetnika koji su već preminuli, ak. kipar Anto Jurkić je 2011. godine izradio kip sv. Ive od bronce u prirodnoj veličini. Darovatelji su fra Zdravko Dadić, Bono Bošnjak i žena Ljilja, Anto Jurkić i žena Sanja.
U dvorištu se također nalazi bista fra Lovre Milanovića, rad. ak. kipara Ivana Križanca, a koja je postavljena u prigodi pokretanja kauze za proglašenje sluge Božjega fra Lovre Milanovića blaženim i svetim 2014. godine, a na inicijativu fra Nikole Bošnjaka. Akademski kipar Dejan Duraković je u terakoti uradio kip sv. Ante Padovanskog, koji je u prirodnoj veličini i nalazi se u dnu crkve.
Kipar Antun Jurkić, koji zadnjih nekoliko godina živi i radi u Donjoj Tramošnici, te je otvorio svoj atelje i ljevaonicu umjetnina, prvu i najveću u Bosni i Hercegovini, svojoj župi je također poklonio i više umjetničkih djela: mali kip sv. Ivana Krstitelja od kamene prašine, Gospin kip od kamene prašine oko 12 cm i jedan od 170 cm koji se nalazi pred kapelom u Čardaku, te repliku hrvatskoga križa za procesiju prigodom Franjevačkih pučkih misija koje su održane 2021. godine. Čim se uredi dvorište u čijem sastavu treba biti i Galerija na otvorenom, Antun Jurkić je obećao u tome prostoru izlagati svoje radove kao i djela drugih umjetnika, originale ili replike, koji budu na to spremni.
U zadnje tri godine crkva je u cijelosti opremljena vitrajima akademske umjetnice Ivane Ćavar. Djelo je započeto prije više godina po ideji i narudžbi fra Nikole Bošnjaka. Vitraje su radile dvije radionice u Hrvatskoj i dvije radionice u Bosni i Hercegovini. Obiljem boja predstavljeni su najveći franjevački sveci i blaženici, Sluge Božje i mučenici, na jednoj strani, petnaest vitraja na desnoj strani od ulaza. Na drugoj strani, lijevo od ulaza su najvažniji dijelovi iz života Bl. Djevice Marije: navještenje, susret s Elizabetom, rođenje Isusovo i bijeg u Egipat.
Duhovna zvanja
Novoizabrani provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić rođen je 8. svibnja 1966. u Donjoj Tramošnici, zaselak Grab. Pored fra Zdravka, Donja Tramošnica ima još dosta duhovnih zvanja, kako živućih tako i pokojnih: vlč. dr. Mato Zovkić, fra Nikola Bošnjak, fra Bono Kovačević. Pokojni svećenici su: fra Juro Piljić, fra Valerije Stipić, fra Ivo Božić, fra Tomislav Ćaćić, fra Petar Ćaćić, fra Stjepan Gagulić, P. Jozo Ivić, fra Mijo Jozanović, vlč. Pero Anić, vlč. Mijo Josipović, vlč. Niko Zovkić i sjemeništarac Mato Kristić koji je ubijen krajem Drugoga svjetskog rata.
Župa ima i desetak časnih sestara: s. Silverija Bošnjak, s. Božena Gagulić, s. Ivanka Ivanković, s. Margareta Jurić, s. Dragica Lučić, s. Jela Piljić, s. Inocenta Stipić, s. Borislava Šokčević, s. Marija Zovkić, s. Tihomira Zovkić.
Planovi za budućnost
Netko je rekao da budućnost počinje već sada i bit će onakva kako se i sami potrudimo. Pored svega što se događalo tijekom povijesti ove župe, moglo bi se reći kako nije imala nimalo svijetlu i laganu prošlost – tri rata od kojih je za Donju Tramošnicu najteži bio ovaj posljednji jer je tek postala samostalna župa. Pitanje je sada „biti ili ne biti”. Vremenski gledano, preživjeli smo zadnjih pedeset, a veliko je pitanje hoćemo li živjeti barem još pedeset godina: nema nas ni 5 %, uglavnom su sve ljudi starije dobi, nešto malo djece koja će danas-sutra otići kao i sva ostala. Mlade obitelji nisu uopće u župi, nego žive i rade diljem svijeta. Godišnje bude tek poneko krštenje i to ne u svakoj godini, kao i vjenčanje, a sprovoda je najviše – 10 do 15 svake godine.
Župa sv. Ivana Krstitelja Donja Tramnošnica 2023. svečano slavi jubilej: 50 godina života i rada. Neke aktivnosti su već u tijeku i duhovno i materijalno, te rekonstrukcija i obnova svega što je porušeno tijekom rata 1992. – 1995. Na samoj obnovi se posebno potrudio fra Marijan Dadić i kako kažu povratnici „da nije bilo Marijana i pomoći Kruha sv. Ante, vjerojatno se nitko ne bi ni vratio” jer je on učinio prve korake i tvrtkom „Ivša&Ivša” stvorio prve uvjete povratka kako u Donju tako i u Gornju Tramošnicu. Kasnije su se i drugi uključili, ali bilo je i onih koji su priječili povratak, pa je čak nakon nekoliko godina rada zatvorena i osnovna škola koja je imala desetak i više učenika. Sada đaci putuju preko 15 kilometara u školu u Boku. Nakon fra Marijana za župnika je došao fra Anto Pušeljić, a onda je ponovno župu preuzeo fra Marijan Mija Oršolić, koji je s predratnim mandatom bio skoro 20 godina i za čijega je mandata obnovljen najveći dio župnih objekata. Deset godina župom je upravljao fra Jozo Puškarić, koji je za svoga mandata puno radio na pastoralnom području i douređenju župne kuće, te fasadi crkve. Proslavio je i 40 godina župe s vjernicima povratnicima i svima koji vole Tramošnicu. Tom prigodom objavljena je i monografija „Župa Donja Tramošnica” koju je napisao fra Marijan Karaula.
Od 2019. za župnika fra Jose Oršolića se započelo s izradom projekata rekonstrukcije-douređenja župne crkve kako bi se crkva mogla posvetiti, a postavljeni su i vitraji na svim prozorima u crkvi. Također je urađen projekt uređenja crkvenoga dvorišta i galerije na otvorenom, prema nacrtu ing. Jure Pranjića i njegovih suradnika, koji je također uradio i projekt uređenja – rekonstrukcije crkve i župne kuće nakon rušenja.
Ujedno se krenulo i s radovima na Galeriji i knjižnici Fra Lovro Milanović koju je po nacrtima projektanta Huseina Dropića započeo fra Joso Puškarić, a na inicijativu fra Nikole Bošnjaka. Galerija je već nakon dvije godine prihvatila i prva djela iz zbirke fra Nikole Bošnjaka, a također su održane i tri Međunarodne likovne kolonije koje imaju za cilj promociju i predstavljanje fra Lovre Milanovića diljem gradova BiH, Hrvatske i šire. U knjižnici je smješteno nekoliko tisuća knjiga iz bogatog fonda fra Nikole Bošnjaka.
Pored redovitih duhovno-pastoralnih aktivnosti, svetih misa i svakodnevne molitve za duhovnu i materijalnu obnovu župe, redovito se moli zagovor fra Lovre Milanovića kao i za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Pored obljetnice stradanja fra Lovre Milanovića koja je uvedena prije desetak godina, uvedena je i zavjetna sv. misa fra Lovri Milanoviću 3. dana svakoga mjeseca.
U godini 2023. obilježit će se jubilej 50 godina župe i nadamo se i vjerujemo da će se još više i hrabrije krenuti prema životu i radu, napretku i obnovi, a ne prema smrti i nestanku. Dao Bog, po zagovoru sv. Ive, sv. Franje i sv. Ante, te sluge Božjega fra Lovre Milanovića, da tako i bude! Mir i dobro! 
