Čini se kako u današnje vrijeme ljudi sve manje cijene jutro, a još se manje raduju novome danu. Možda to i nije čudno ako razmislimo kolike brige, nepravde i što sve ne čekaju čovjeka čim oči otvori. Budilica mu poput kakvoga nasilnika upada u snove i prekida spavanje. U trenutku kada budilica, poput oštrice mača razbije njegov san, on zna samo za žurbu. Brzo jedi, popij kavu, spremi se i trk. Naravno da se ne može radovati takvome danu jer kakav je to dan koji počinje nasiljem? Većina ovako razmišlja pa im je život pretvoren u „moranje.“ No, zaboravili su da to uopće nije životno pravilo i da se sve može promatrati iz druge perspektive.
Zapravo, sve je do našega pogleda na život i sve ovisi o našim očekivanjima. Današnji dan može biti najbolji ili najgori u životu. Opet je odluka na nama. Sigurno smo mnogo puta naletjeli na neku prepreku koja nam je usporila put prema određenomu cilju i tada bi vrlo lako odustali rekavši samo: „Ja to ne mogu!“ I obično se onda sve završavalo mislima kako je život težak i isplati li se uopće živjeti. Uslijedila bi potom epizoda žaljenja i samoće.
Američka književnica Helen Keller jednom je zgodom napisala: „Samoća i žaljenje su naši najgori neprijatelji. Ako im se predamo, nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovome svijetu.“ I nije pogriješila kada je izjavila ovu rečenicu u kojoj leži rješenje za mnoge probleme. Mudro je životnu prepreku shvatiti kao podsjetnik da se za sve vrijedno u životu treba boriti te da se uspjeh ne postiže preko noći. Prepreke su tu da nas podsjete kako u životu ima i uspona i padova.
Svjesni smo da je naš brod u luci najsigurniji, ali tako usidren nikada neće biti spreman upustiti se u pustolovinu zvanu život. Svoju ćemo snagu pokazati tek onda kada se na uzburkanome moru prepustimo izazovima nepredvidljivih naleta vjetra. Takvim preprekama nas nisu nikada učili u školi. Tome nas uči život i to sve spada u udžbenik životnih lekcija. Takve nas lekcije uče da izbjegavamo izgovore te se uzdignemo iznad sumnje u neuspjeh. Takve lekcije nas uče da ustrajnost treba biti iznad želje za odustajanjem. Tek kad ove lekcije pretočimo u svakodnevni život, dobivamo krila za let i pustolovina može početi. Ako se dogodi da nemamo što raditi, onda uvijek možemo raditi na sebi. Tu uvijek ima puno posla. Budemo li se svakoga jutra budili s pozitivnim mislima i vjerom u sebe i svoje: „Ja to mogu“, onda će nasilna buđenja pasti u zaborav, a po našim jutrima će se poznavati naš dan. Neka nam takav dan uvijek bude uspješan makar se činio sasvim suprotnim. Ako nas i zaokupe negativne misli, promijenimo naočale i vratimo sunčani pogled na život. Učitelji u školama nas mogu naučiti i pokazati nam u kojem smjeru trebamo gledati, ali nam nikada ne mogu reći što ćemo vidjeti. To će nam reći život. Zapamtimo da nijedna prepreka nije velika ako se iza nje nalazi nešto veliko.
