Ja u svijetu? Doista jesam. A svijet u meni? Doista je. Gledam prema svijetu, osluškujem. Tako smo daleki, različiti, a opet isti i bliski. Tihi lahor leluja mojom dušom. Osvrnem se oko sebe. Preduskrsno vrijeme teče. On me zove, s križa. Odazivam se. Glas mi drhti. Hodočastim. Potoci i potočići iskustva slijevaju se u rijeku misli. Teško pronalazim prave riječi da bi izrazila misli. Ipak pokušavam.
Cvjetnica obećava mladim izdancima, stidljivim cvjetićima. Čista i dobronamjerna radost cvjetanja otvara čula. Ali, Njega razapinju. To čine ljudi. Skončavaju gozbu ljubavi. Tama se nadvija. On u Maslinskom vrtu gleda Judin poljubac izdaje. Veliki petak spušta crni zastor. Duboka bol pritišće, a strepnja ispušta krik i traži otvoren prozor. Izdaja! Zamisli, izdaja od čovjeka, od ljudi. Strašno! Razbojnici slave jer ubiše Sina Božjega. Bi mučen i pokopan. Neizmjerna je bol Njegove Majke. Tišine muk zaogrnuo dan i noć. Ogromna bol pritišće grudi. Kušnja maše pred očima. Želi zavesti lakovjerne prevrtljivce.
Uskrsnu od mrtvih, On, Svemogući! Slutnje sreće nadvijaju se nad zemljom. Blagdan se širi sretnom tišinom ispod plavetnila neba. Slušam pjev daleke ptice koja sluti radost Uskrsnuća. Želim joj se pridružiti. Želim pjevati, pjevati, pjevati… Pjesma mi ulazi u dušu, srce, pluća… Rodila se nada, ne dvojim. Prema Nebu usmjerim ruke, pogled i misli da dotaknem bljesak ljubavi što nudi nadu. Vidici se otvaraju. U srcu zatreperi radosni trenutak koji želi trajati i trajati. Nebo ovozemaljske livade posu cvijećem ljubavi. Moram paziti da ne pogazim te darovane cvjetove. Želim ih njegovati i gledati dugo, duže, još duže.
Negdje iz prikrajka zlo viri, čeka priliku i pokušava pogaziti cvjetove da brže uvenu, želi omesti ljubav, ugasiti nadu. Dozivam; o Ljubavi raspeta, ne dopusti da svemir zašuti! Brani naše duše od kušnji zla i od samih nas, da koraci jutra tišinom zašušte dok izranjaju iz mirnoće vječnog u nadi zagrljaja proljetne mudrosti.
Moj ovozemaljski ples je prolazan, to mi je čisto jasno, ali nije nebitno kakav je. Penjem se i padam, ustajem, pogledam prema Nebu, iskreno se nadam… Zar mogu, zar smijem iznevjeriti sebe i sve one koji su me učili vjeri i nadi u Tvoje uskrsnuće? Zar mogu iznevjeriti Tebe koji si žrtvovao sebe, za naše spasenje iz ponora zla? Tvoj križ je bol, jer Te poljubi poljubac smrti, jer Te razapeše zli ljudi, ali Uskrs je još veća radost, jer si uskrsnuo od mrtvih i uzašao na Nebo.
Vjerujem u Tebe, Stvoritelja Neba i Zemlje, i molim se da želja za ubijanjem, zauvijek napusti svako ljudsko biće.
Danas
Danas, kada me
vjetrovi razni
sa svih strana
u obraze tuku,
snažno želim
duši naći mir
i uploviti spokojna
u mirnu luku.
Znam, doći će,
taj dan će doći.
Meni je biti prisutna,
danas, bez ljutnje
da bi sretna dotakla
ljepotu, beskraj i
Blaženstvo šutnje.
Danas
neka svijeće gore!
da svjetlo dohvati
i skriveni kut.
Kada tijelo sagori,
da djetinjoj duši
ostane osvijetljen put.
