Početna stranica » Zašto uzdižemo križ

Zašto uzdižemo križ

133 pregleda

Imamo privilegiju što možemo sudjelovati na misi svaki vikend i većinu drugih dana u tjednu, dok neki ljudi nisu te sreće. Nemaju priliku okupljati se kao zajednica i krijepiti euharistijom. To može biti zbog nedostatka svećenika ili možda zbog pritiska lokalnih vlasti. Primjerice, katolici u Kini moraju prakticirati svoju vjeru pod zemljom. Zabranjeno im je bogoslužje u javnosti zbog progona vlade.

Mi smo privilegirani i jer je Krist patio i umro za naše grijehe. Sada su neki ljudi skloni zaboraviti njegovu patnju i usredotočiti se samo na prazan križ. Iako je križ sigurno snažan znak našeg spasenja, ne možemo zaboraviti žrtvu koju je Krist učinio savršenim podnošenjem križa.

Nevin i razapet

Isus je bio izdan, odbačen od strane svog najbližeg prijatelja, njegove „stijene”, a većina njegovih ostalih sljedbenika je pobjegla – osim Ivana i žena. Suočio se s bijesnom ruljom koja ga je vezala i predala lokalnim vlastima iz ljubomore jer se družio s grešnicima i izopćenicima, vraćajući im ljudsko dostojanstvo. Predan je jer je žene tretirao kao ravnopravne i učio da su ljudi važniji od zakona. Bio je predan, ukratko, jer je bio Bog.

Bio je bičevan, svaki udarac biča kidao mu je komade mesa s leđa. Šamarali su ga, tukli, maltretirali, ismijavali, pljuvali i tjerali da nosi krunu od trnja. Iako nevin, pretrpio je sve te okrutnosti dobrovoljno, bez obrane. Pilat je pokušao osloboditi Isusa, ali je gomila, sa svojim vlastitim ciljem, zahtijevala da bude ubijen, neprestano govoreći: „Raspni ga!” Natjerali su ga da sam nosi svoj križ, uzbrdo, do mjesta pogubljenja. Kada je stigao tamo, skinuli su ga gola kako bi ga dodatno ponizili.

Milosrđe usred patnje

Zatim je bez riječi raširio ruke kako bi prihvatio čavle zabijene kroz ruke i noge u križ. Svoje ruke rado otvara za naše dobro. Širi ruke da zagrli svakog od nas, jednog po jednog, i kaže: „Volim te. Opraštam ti.” Krist je umro za naše grijehe, za svakoga od nas, pojedinačno. Znamo to u svojim srcima.

Imamo privilegiju jer je Krist obećao vječni život onima koji ga slijede i koji drže do Božjih zapovijedi. Ali, nije obećao da će naš put biti lak. Svatko od nas mora nositi svoj križ. Svojim vlastitim primjerom Isus je pretrpio gotovo svaku povredu i poniženje koje bismo mogli doživjeti u životu. Sveti Pavao nas u poslanici Hebrejima (4,15) podsjeća: „Imamo, naime, Velikog svećenika koji može suosjećati s našim slabostima, jednoga koji je bio iskušavan u svakom pogledu na sličan način, izuzev grijeh.”

Posvećenost Bogu

Kršćani kroz povijest nisu ništa drugačiji. Tradicija kaže da su svi apostoli, osim Ivana, ubijeni dok su naviještali evanđelje. Prvi su učenici bili progonjeni, a mnogi od njih su također bili mučenici. Početkom dvadesetog stoljeća svećenici u Meksiku bili su obješeni i suočeni sa strijeljanjem samo zato što su bili svećenici. Mnogi su umrli uzvikujući: „Viva Christo Rey!” ili „Živio Krist Kralj!”

Čak i sada, kršćani na Bliskom istoku i u Africi bivaju istjerani iz svojih domova i pogubljeni zbog svojih uvjerenja. Papa Ivan Pavao II. pokazao nam je da je patnja prirodan dio života onda kada se borio s Parkinsonovom bolesti i drugim bolestima u posljednjim godinama svog života. Unatoč svojoj boli, sveti Ivan Pavao uvijek nas je podsjećao da se ‘ne bojimo’.

Učini ono što je ispravno

Pilat sarkastično pita Isusa: „Što je istina?” Ipak, istina, Isus Krist, stoji točno pred njim. Ljudi, baš poput Pilata, nastavljaju tražiti istinu, ali ignoriraju onoga koji je put, istina i život. Krist nam govori da ljubimo jedni druge, ali i da budemo hrabri u naviještanju istine. Podsjeća nas da, da bismo bili njegovi učenici, moramo uzeti svaki svoj križ i slijediti ga.

Nadamo se da nećemo biti testirani poput mučenika. Međutim, suočavamo se sa suptilnijim neprijateljem. Ponekad nas naša kultura smrti tjera da vjerujemo da je vjera relativna stvar i da je jedina istina biti politički korektan. Optuženi smo da smo netolerantni ili puni mržnje zbog naših uvjerenja, pa onda kada se ovo događa trebamo obući Božju opremu kroz znak križa i krenuti u duhovnu borbu.

Sveta Terezija iz Kalkute nas podsjeća:

Ljudi su često nerazumni i sebični.
Svejedno im oprosti.
Ako ste ljubazni, ljudi bi vas mogli optužiti za skrivene namjere.
Svejedno budi ljubazan.
Ako ste pošteni, ljudi vas mogu prevariti.
Svejedno budi iskren.
Ako pronađete sreću, ljudi mogu biti ljubomorni.
Budite sretni u svakom slučaju.
Dobro koje učiniš danas može biti zaboravljeno sutra.
Svejedno čini dobro.
Dajte svijetu najbolje što imate i to možda neće biti dovoljno.
Svejedno daj sve od sebe.
Jer vidite, na kraju, to je između vas i Boga. To ionako nikad nije bilo između vas i njih.