Prema ovomu odlomku, ubrus kojim je pokrivena Isusova glava stajao je svijen, složen na drugom kraju groba. Zašto je Ivan naglasio ovu činjenicu u svjetlu čudesnoga Uskrsnuća? Zato jer je to zapravo bio važan detalj.
Kako ističe Brazilac vlč. Chrystian Shankar, način na koji je povoj bio složen upućuje na drevni običaj koji su poštivali Židovi onoga vremena, iz odnosa gospodara i njegova sluge. Pošto sluga pripravi stol za blagovanje, odaljio bi se od stola i sklonio se pred gospodarom. Čekao bi i budno pratio događaje za stolom. No ne bi nipošto smio ponovno pristupiti stolu sve do trenutka kad gospodar završi objed.
Gospodar bi po završetku ustao, obrisao prste, usta i bradu, a ubrus bi zgužvao i spustio na stol. Tako zgužvan ubrus naznačio bi sluzi da je gospodar gotov s jelom. No ako bi iz nekoga razloga gospodar imao namjeru da se vrati za stol, on bi ubrus složio i ostavio ga pokraj posude. U tom slučaju sluga ne bi ometao tok objeda, jer mu je gospodar na taj način poručio: „Vratit ću se.”
Možda je upravo ovaj običaj razlog zašto je Ivan evanđelist naglasio detalj s povojima s Isusove glave. Isus je svojim učenicima često govorio da će se vratiti. Toga je jutra svoje obećanje ponovio. Koliko god se činilo da opis povoja Isusove glave nisu važni, ipak jesu. Ova gesta bremenita simbolikom na svoj način poručuje svim naraštajima da će se Gospodin vratiti – prema njegovim riječima iz Iv 14,27-28: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama.’”