Djeca gotovo da nemaju problem kao odrasli s osjećajima ograničavanja, vezanosti, nametanja pravila za koja se očekuje bespogovorno slijeđenje. Ne žale se na osjećaj zarobljenosti i potrebe za oslobođenjem sve dok se bez ograda, s potpunim povjerenjem u roditelje i svijet oko sebe ustaju i liježu. Malena večernja i jutarnja molitva čine sva potrebna čuda. Djeca ne protestiraju, ne dogovaraju štrajkove, ne organiziraju ratove. Tako je sve dok nakon života u bezbrižnom raju, upravo dar slobode izbora dovede do spoznaja o dobru i zlu, i osjećaja koji ponekad odrede cijeli budući život.
Sloboda izbora
Naime, sloboda izbora znači i mogućnost pokušavati nešto novo, drukčije, a što ne mora nužno biti lako, lijepo i dobro kao u djetinjstvu. Kada je takva neka slobodna aktivnost protumačena neuspješnom, na primjer, ako dovede do osjećaja tjelesne ili psihičke neudobnosti, osoba može razviti osjećaj krivnje i pogrešnosti samoga sebe. Najteže je kada se ciljevi postave tako da nužno ne vode ka lakom i brzom uspjehu. Naravno da tada moraju izazivati osjećaj pogrešnosti, pa i grešnosti, ponekad do gubitka vjere u sebe, svijet i smisao života. Osoba može biti depresivna pa i stidjeti se same sebe pa ma koliko objektivno bila lijepa, dobra i uspješna.
Trebalo je vrijeme dok si je dopustila živjeti slobodnije, bez velikih zabrana, kao što su glasniji smijeh, kasniji izlazak, čaša vina, ne dati majci ključ od stana i naučiti je da najavi svoje dolaske
Sjetim se prekrasne djevojke, uspješne znanstvenice, koja je patila od eritrofobije, straha od crvenjenja u javnosti. A to joj se redovito događalo. Zbog toga nije izlazila, izbjegavala je druženja, okupljanja, puno toga što raduje mlade. Istovremeno je žudjela za tim. Osjećala se neslobodnom jer se osjećala krivom i pogrešnom jer nije mogla ispuniti sve ciljeve svoje prestroge majke zarobljene u nekom prošlom vremenu. Znakovito je bilo njezino crvenilo u obliku plavo-ljubičastih pruga po vratu, poput otisaka prstiju koji je guše. Trebalo je vrijeme dok si je dopustila živjeti slobodnije, bez velikih zabrana, kao što su glasniji smijeh, kasniji izlazak, čaša vina, ne dati majci ključ od stana i naučiti je da najavi svoje dolaske. Najteže je bilo postići da vidi sebe takvu kakva je doista i dopusti si to i biti, prelijepa, mlada i vesela.
Samo ljubav
Kako bi postigla taj dobar osjećaj, trebala je prije svega potražiti i pronaći svoj životni smisao i cilj, svoj, a ne nečiji tuđi, ne majčin, sestrin ili zaručnikov. Morala je promijeniti posao kako bi se odmaknula od šefice koja je gušila svojim osobnim problemima. Morala je svakodnevno vježbati kako bi stekla i fizički osjećaj i sigurnost u svoje zdravlje i tijelo. Najviše od svega pomogla je jednostavna, svakodnevna molitva i meditacija za oproštenje i oslobođenje. Sve je trajalo do dana kada je oprostila sama sebi što je takva kakva je i povjerovala u sigurnost kojom je okružena. Ozdravila je toga dana kada je shvatila da smije biti sretna koliko god može i da to nije ni na čiju štetu, već na radost Božju. Tada je lako oprostila svima koji nisu mogli podnijeti njezinu novostečenu slobodu i život bez ovratnika, šalova i svilenih marama kojima je prikrivala svoj doslovno plavi vrat s otiscima okova neslobode.
Bez da se čini šteta sebi, drugima ili prirodi, sve je dopušteno. Pa i igre i sitni „gušti”, opasni jer mogu postati izvori ovisnosti koji oduzimaju slobodu. To se neće dogoditi ako se koristi prokušana formula: samo treba bez prestanka disciplinirano raditi, uz stalnu molitvu i svjesnost o Božjoj prisutnosti. Tada je sve moguće i blagoslovljeno. Radosnim radom, uz meditativnu molitvu, tijelo je čvršće, um je bistriji, dan kao da je duži, lakše se ostvaruju svi ciljevi, ispunjavaju rokovi, a ostvareni rezultati motiviraju za sljedeće jutro. Tako se ostvaruje pravo, svojevrsna Licentia za daljnji dostojanstven život. Tako se pobjeđuju taština i lijenost i otvara put pravoj slobodi mišljenja, djelovanja i slobodi duha, ljubavi. Jer slobodan je jedino i samo onaj koji istinski voli. Samo Ljubav oprašta.
