Kao inteligentni duh, đavao mora znati za Boga, ali on mu se ne povjerava i ne želi vršiti njegovu volju. U tome je njegovo prokletstvo: odbacuje najveće Dobro da bi dokazao svoju samostalnost. Može li se, onda, reći da đavao ima vjeru?
Đavao ima znanje, ali nema vjere, jer nema predanja, nema poniznosti, nema ljubavi.
Vjera se mora dokazati i to upravo djelima ljubavi: ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku. Bez toga nema prave vjere. To lijepo dokazuje sv. Jakov apostol raspravljajući o djelotvornoj vjeri: „Ti vjeruješ da ima jedan jedini Bog? Dobro činiš! I đavli to vjeruju i – dršću!”, jer nemaju ljubavi.
Jakov navodi Abrahamov primjer, koji je u potpunosti slušao Boga i onda kad je bio kušan i kad se od njega zahtijevalo ono što Bog ne može zahtijevati, ali u tome se i ispunilo ono što piše u Pismu:
„Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost, te postade Božjim prijateljem. Vidite da čovjek biva opravdan djelima a ne samo vjerom” – dokazuje sv. Jakov svoju tvrdnju da samo pozivanje na Isusa Krista bez nasljedovanja njegova primjera ne koristi ništa i da se to ne može smatrati vjerom: „Kao što je tijelo bez duše mrtvo, tako je i vjera mrtva bez djela.”