Početna stranica » Vjera oslobađa

Vjera oslobađa

134 pregleda

Današnji se pojam slobode smatra velikim civilizacijskim postignućem. Međutim, sve ono što pojam „sloboda” sadrži kao i sve ono što mu se pripisuje, kod velike većine ljudi prije izazove strah i zabrinutost, nego ponos i zadovoljstvo. Bez obzira na zaglušujuću viku kojom se, najprije u ime ljubavi, tolerancije i napretka, promovira i uvodi u društvo, ova sloboda je u sebi potpuno zarobljena jer je po svojoj naravi protiv nekoga ili nečega. Stoga, da bi opstala, ona konstantno mora imati neprijatelje, a kad ih nema, onda ih mora izmisliti.

Nadalje, mnogi ljudi shvaćaju ovakvu slobodu kao apsolutnu mogućnost biranja života kakvoga god žele uz minimalnu ili nikakvu odgovornost. Jedini postulat je vlastito zadovoljstvo i osobna sreća pa već možemo govoriti kako živimo u svojevrsnom „teroru nužnosti sreće” (B. Beck). Međutim, kad ovakvu slobodu ogolimo od kićenih fraza i učenih riječi, lako se može vidjeti kako je ona samo osobna interpretacija isto tako osobnih sklonosti i komoditeta kojima trebaju biti podređeni i prirodni i ljudski i vjerski zakoni. A pogotovo mora podrediti, razrijediti ili zatrti vjerske postulate i njezine etičke norme jer su dijametralno suprotni ovoj i ovakvoj slobodi. Zašto?

Zato što vjera u Boga ne definira samo ono od čega oslobađa čovjeka nego mu konkretno precizira i za što ga oslobađa: oslobađa ga od grijeha kako bi bio slobodan za neuvjetovanu i neograničenu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ova ljubav nikoga ne isključuje, pa čak ni neprijatelje, jer želi sve zahvatiti i transformirati. Zbog toga je kadra zaustaviti i samo zlo jer na zlo ne uzvraća zlom nego samom sobom. U tome smislu, ona se nema niti treba boriti ni protiv koga ili čega, nego se u potpunosti usmjeruje prema drugom kako bi ga privukla i rasteretila okova mržnje i zla i tako oslobodila za puninu života. Takvu ljubav nazivamo savršenom jer ju je obznanio i vlastitim primjerom pokazao savršeni Bog koji istu ljubav bez aneksa, amandmana i izlika očekuje od svakoga tko se Njegovim priznaje. Jedino je u njoj čovjek slobodan u najdubljem smislu te riječi jer ga Krist, začetnik ljubavi, upravo slobodom dariva. A sve ga drugo, kao što je današnji koncept slobode, ponovno ujarmljuje ropstvom (usp. Gal 5,1-2).

Dakle, kršćanin želi biti slobodan od grijeha, a ne da slobodno griješi.