Pojam „pomoć” iz naslova te pjesme treba shvatiti kao naputak pjesnicima, savjet kako trebaju postupati u svom pjesničkom radu. Za primjer pjesnicima Vetranović prvo stavlja lončare, a zatim pengature (slikare), kod svakog od njih ističući slobodu kao temeljno načelo u stvaranju djela: lonca, zdjele ili vrča, odnosno slike i pjesme. Pojam slobode u svakom od tih postupaka, čini se, ima drukčije značenje i drukčiji način primjene, uvjetovane konačnim ishodom njihova posla, koji je također tom / takvom slobodom također uvjetovan, odnosno omogućen ili onemogućen.
„Lončarom je gnjila dana,
kada lonce pripravljaju,
da ručice pristavljaju
kako hoće sa svijeh strana;
a pengatur vrhu svega
ima volju i oblasti
da ne štedi nijedne masti,
kako hoće da sve penga.
A poetam čes pogodi,
neka slijede mužu svoju,
da na volju pjesni poju,
kako hoće u slobodi.”
Uočljivo je da se prva strofa odnosi na lončarstvo, druga na slikarstvo, a treća na pjesništvo. Između tih djelatnosti postoji razlika. Prva pripada onome što se naziva umijećem, zanatstvom, a druge dvije imaju umjetnički karakter, razlikuju se po… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
