Ovih dana, imajući veliku milost boraviti u Meksiku, mogao sam se uvjeriti kako narod ove predivne, ali i napaćene zemlje, gaji takvu ljubav prema Djevici Mariji kakvu nisam susreo nigdje na svijetu! Zapravo, može se reći da je Blažena Djevica Marija i njezino ukazanje siromašnom urođeniku imenom Juan Diego, u mjestu Guadalupe, temeljni kamen meksičkoga identiteta. Stoga, ukloniti Mariju i Guadalupe jednostavno bi značilo: iščupati srce i dušu meksičkom narodu!
Zato mi je neizmjerno drago, noseći prelijepe dojmove iz ove zemlje, na papir napisati poneku riječ o čudesnim događajima iz 1531. godine, kada se Djevica Marija ukazala aztečkom seljaku, koji je zajedno sa svojom suprugom svim srcem prihvatio kršćansku vjeru. Prije krštenja njegovo ime bilo je Cuauhtlatoatzin što u prijevodu s lokalnoga narječja znači: orao koji govori. Na krštenju je uzeo ime Ivan (Juan). Među prvima iz svoga naroda je prihvatio Radosnu vijest. U kojoj mjeri je njegovo srce prionulo uz Krista svjedoči činjenica da je svakoga dana prisustvovao svetoj misi, iako je do crkve trebalo pješačiti 19 km. Nekoliko mjeseci prije ukazanja Juan je proživio teški križ jer je njegova supruga Marija Lucija teško oboljela te ubrzo i umrla opremljena svetim sakramentima. Nakon njezine smrti nastavio je sveto živjeti sa svojim stricem, također obraćenikom na kršćanstvo. Na putu iz stričeve kuće prema crkvi zbilo se prvo ukazanje Blažene Djevice Marije 9. prosinca 1531. godine.
Brežuljak Tapeyac na kojem se dogodilo ukazanje danas je zapravo na periferiji grada Ciuadad de Mexico, meksičke prijestolnice. Usred sjajnoga oblaka Juanu se ukazala prelijepa Gospođa u liku mlade djevojke zagasite meksičke puti s crnom razdijeljenom kosom. Juan Diego je poznavao samo jezik svoga plemena, stoga je razgovor kod svih ukazanja tekao na nahuatl jeziku. „Ja sam tvoja Majka puna dobrote, ali ne samo tvoja nego i svih onih što žive na zemlji, a također i Majka različitih naroda, svih koji mene ljube, svih koji mene zazivaju… Ovdje ću uslišavati njihove suze i njihove boli”, kazala je, među ostalim, Presveta Djevica te vidjeocu dala zadaću da posjeti biskupa i prenese mu molbu da se njoj na čast ondje sagradi hram. Mjesni biskup, fra Juan Zumarraga, bio je sumnjičav kada mu je priprosti urođenik pristupio s pričom o ukazanju. Njegovo nepovjerenje obeshrabrilo je Juana, stoga je u jednostavnosti djeteta ponovno pohitao na mjesto ukazanja. Čvrsto je vjerovao da će Gospođa biti na istome mjestu kako bi joj rekao da mu biskup ne vjeruje te da ovu zadaću zacijelo treba povjeriti nekoj odličnoj osobi, a ne njemu. Tako je i bilo. Marija je ponovno bila ondje. U drugom ukazanju istoga dana Djevica Marija govori Juanu: „Moja volja mora se ispuniti baš po tvome posredovanju”, te ga ponovno šalje biskupu s istim nalogom.
Treće ukazanje zbilo se 10. prosinca, nakon što je Juan ponovno posjetio biskupa, koji kao potvrdu istinitosti od Marije traži neki znak. Gospa mu je rekla da ponovno dođe sutradan i dobit će željeni znak. Budući da zbog stričeve teške bolesti Juan Diego nije mogao na mjesto ukazanja doći sljedećega dana, učinio je to 12. prosinca i to je bilo četvrto ukazanje. Na riječi isprike što nije mogao doći Marija mu je uzvratila: „Nemoj se ništa uznemiravati ni žalostiti. Ta zar nisam ovdje ja koja sam tvoja Majka? Zar nisam ja Gospodarica života i zdravlja? Nemoj se uznemiravati ni brinuti za bolest svoga strica. Budi siguran da je on već ozdravio.” Zatim ga je Marija poslala da na vrhu brežuljka ubere ruže, stavi ih u svoj plašt (tilma) te odnese biskupu. Iako ih je u to vrijeme godine nemoguće pronaći, nije posumnjao nego je poslušao srcem djeteta te na brdu ubrao prekrasne ruže kakve inače cvatu samo u španjolskoj pokrajini Kastilji. Ono što je uslijedilo ostat će kao jedno od najvećih čuda u povijesti Crkve: kada je Juan Diego pred biskupom rasprostro svoju tilmu, ukazao se prelijepi lik Djevice utisnut na plaštu. Biskup je povjeravao i to je bio početak najvećega Gospina svetišta koje danas godišnje posjeti 20 milijuna hodočasnika! Tilma s Gospinim likom prkosi zakonima fizike. Plašt i 487 godina nakon ukazanja, iako se takav materijal napravljen od vlakana agave raspada već nakon nekoliko desetljeća, posve je očuvan. Raspored zvijezda na Marijinu plaštu odgovara rasporedu zvijezda od 12. prosinca 1531., a daljnja istraživanja otkrivaju nova čuda na plaštu. Jedno od njih je da se u zjenicama Marijinih očiju, kada ih se fotografski uveća 2500 puta, zrcali sam prizor kada Juan Diego pred biskupom otvara svoj plašt.
Ne iznenađuje da je veliki marijanski papa Ivan Pavao II. već na početku svoga mandata posjetio ovo svetište, a Juana Diega proglasio blaženim 9. travnja 1990., odnosno svetim 31. srpnja 2002. godine.
