Početna stranica » Uskrs po Mateju

Uskrs po Mateju

7 min

Svako od četiriju evanđelja donosi i svoje posebnosti kad je riječ o izvješćima vezanima uz Isusovo uskrsnuće i događajima nakon njega. U Evanđelju po Mateju nalaze se u tom smislu tri manje cjeline. Dvije pokazuju veće ili manje sličnosti s ostalim evanđeljima, dok jednu nalazimo samo kod Mateja.

Prva cjelina nalazi svoje paralele u sva tri preostala evanđelja. Ondje je najprije opisano kako u dan „po suboti” Marija Magdalena dolazi pogledati grob praćena još jednom ženom koja je opisana samo kao „druga Marija” (Mt 28,1). Markovo evanđelje ovdje spominje Mariju Jakovljevu, ali i treću ženu – Salomu. Matej, spominjući samo dvije Marije, želi ostvariti kontinuitet s izvještajem o polaganju Isusova tijela u grob u prethodnom poglavlju (27,61). Sve se događa „u osvit”. Još uvijek je tama i zora nije svanula. Događa se i potres (28,2) koji podsjeća na potres kod Isusove smrti na križu (27,51-54). Podsjeća, međutim, i na Isusovo stišavanje oluje dok su njegovi učenici bili u lađi. Riječ koja je ondje u prijevodu Zagrebačke Biblije prenesena kao „vihor”, u grčkom je seismos, što znači potres. Na taj način potres nije samo znak nevolje nego i navještaj utihe koju donosi Isus, a u ovom slučaju uskrsli Gospodin.

Samo Matej spominje anđela Gospodnjega koji je otkotrljao kamen s groba (28,2), dajući tako svečan i božanski ugođaj cijelom prizoru. Sjaj i bjelina toga anđela podsjeća na sjaj i bjelinu kod Isusova preobraženja (17,2) te dodatno naglašava veličinu onoga što se ovdje dogodilo. Pred božanskim prizorom ljudi pokazuju strah i obamrlost. Riječ je o osjećaju opisanu još u starozavjetnim izvještajima o Božjim i anđeoskim ukazanjima ili o pozivu.

U anđelovu obraćanju ženama vidi se da mjesto praznoga groba postaje dokaz uskrsnuća. Uskrsnuće je uz to i ostvarenje Božjih obećanja jer je Isus uskrsnuo „kako reče” (28,6). U cijelom Matejevu evanđelju prisutna je upravo želja da se pokaže kako je sve što se s Isusom događa ostvarenje Božjih obećanja još od Staroga zavjeta.

Dvije žene obuzete su istovremeno strahom i velikom radošću. Riječ je o vrlo različitim osjećajima. Obično se drži da se želi podsjetiti na osjećaje kakve su u to doba imale žene prilikom udaje. Bio je to strah zbog napuštanja roditeljskoga doma i neizvjesnosti stupanja u novu zajednicu, ali i radost zbog novoga početka i zasnivanja vlastite obitelji. Dvije Marije osjećaju strah pred nepoznatim, ali i radost zbog Isusova uskrsnuća. On je poput njihova Zaručnika.

Marija Magdalena i druga Marija postaju navjestiteljice apostolima. Moglo bi se čak reći da postaju apostolice apostolâ. Dvaput im je u ovoj cjelini rečeno da će Isus ići pred svojim učenicima u Galileju i da će ih ondje dočekati.

Prijevara gora od prve

Druga cjelina uskrsnoga dijela Evanđelja po Mateju bavi se prijevarom svećeničkih glavara i starješina (28,11-15). Ona se nalazi samo u Matejevu evanđelju i nema paralela u ostalim evanđeljima.

Već je u prethodnom poglavlju i to opet samo u ovom Evanđelju donesen izvještaj o skupu svećeničkih glavara i farizeja kod Pilata (27,62-66). Podsjetili su ga kako je Isus još za života govorio da će nakon tri dana uskrsnuti (27,63), pa to postaje razlog za postavljanje straže na grob i pečaćenje grobnoga kamena (27,65-66).

U ovom govoru o prijevari koju su zamislili židovski starješine valja prepoznati i odjek polemike između Židova i kršćana osamdesetih i devedesetih godina prvoga stoljeća, kad nastaje Matejevo evanđelje. O tome osobito svjedoči posljednja rečenica: „I razglasilo se to među Židovima – sve do danas” (28,15), a to znači do vremena nastanka Evanđelja.

Dok su žene prihvatile anđelovu poruku i pošle je navijestiti ostalim učenicima, neki od straže pošli su svećeničkim glavarima. Vidljivo je iz toga da se na poruku o Isusovu uskrsnuću može reagirati na različite načine

Odmah na početku ove cjeline uspostavljen je odnos napetosti i suprotnosti između dviju Marija i nekih od straže. Dok su žene prihvatile anđelovu poruku i pošle je navijestiti ostalim učenicima, neki od straže pošli su svećeničkim glavarima. Vidljivo je iz toga da se na poruku o Isusovu uskrsnuću može reagirati na različite načine. Neki tu poruku mogu prihvatiti kao radosnu vijest, a neki kao nevolju. Kao što je prethodno Judi plaćeno da izda Isusa, tako je sada plaćeno stražarima da zataje istinu.

Kad su tražili od Pilata da postavi stražu na grob, rekli su mu: „Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve” (27,64). Ironično, oni sada izvršavaju ono što su sami htjeli spriječiti. Njihova posljednja prijevara doista je strašna jer sada traže od stražara da kažu: „Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’” (28,13). Na taj način oni koji su trebali biti vođe i učitelji naroda potiču na grijeh i sami čine grijeh krivokletstva koji je zabranjen već i jednom od deset zapovijedi.

Kad se kaže da se ova laž razglasila među Židovima, misli se na dio Židova, budući da su se neki članovi Crkve za koju je Matej pisao Evanđelje i dalje držali Židovima. To je vrijeme kad je već došlo do izbacivanja kršćana iz židovske zajednice, ali je još uvijek postojala živa polemika između dvije skupine. Razlike će postati još jasnije u Djelima apostolskim i u Ivanovu evanđelju gdje je već riječ o dvije sasvim različite i odvojene zajednice – židovskoj i kršćanskoj.

U Galileji

Nasuprot mučnomu izvještaju o prijevari i zapravo o degradaciji čovjeka u drugoj cjelini, treća cjelina donosi optimističan susret Uskrsloga s jedanaestoricom njegovih najbližih učenika (28,16-20). Odlomak je vrlo kratak, ali izuzetno bogat. U njemu je već prisutno djelomično ostvarenje proroštva iz Knjige Danielove o Sinu čovječjemu. Ondje se kaže: „Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti” (Dn 7,13-14).

Gora u Galileji na koju je smješten ovaj događaj nije preciznije identificirana. Mogla bi to biti gora na kojoj je bio izgovoren Govor na gori (Mt 5 – 7), no čini se da je to ipak gora na kojoj se dogodilo Preobraženje (17,1-13). Ondje su učenici vidjeli i oblak i čuli Očev glas i vidjeli Isusovu proslavu koja se sada ostvaruje. I ondje su trojica izabranih učenika pali licem na zemlju. Sada, umjesto Očeva glasa, čuju Isusov glas, no budući da je riječ o Uskrslomu, on ima jednaku snagu. Uostalom, on i kaže da mu je dana „sva vlast na nebu i na zemlji”.

U anđelovu obraćanju ženama vidi se da mjesto praznoga groba postaje dokaz uskrsnuća. Uskrsnuće je uz to i ostvarenje Božjih obećanja jer je Isus uskrsnuo „kako reče”

Isusove riječi predstavljaju gotovo njegovu oporuku, a mogu se podijeliti na tri dijela koji se odnose na prošlost, sadašnjost i budućnost. Isus kaže u prošlom vremenu da mu je dana sva vlast. Tu vlast dao mu je Otac, a odnosi se na kraljevstvo Božje, kao što je to slučaj i u odlomku iz Knjige Danielove.

Na sadašnjost se odnosi poslanje učenikâ da idu i učine Isusovim učenicima sve narode. To će činiti na dva načina: krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati Isusove zapovijedi. Ovo poslanje pokazuje da se Isusov poziv odnosi na sve ljude, bez ograničenja. Njima treba prenijeti Isusov nauk u čemu možemo prepoznati početke kršćanskoga navještaja, kršćanskoga odgoja, teološke znanosti i svakoga drugog oblika poučavanja u vjeri. U samom Matejevu evanđelju sadržaj ovoga poučavanja trebalo bi tražiti naročito u pet velikih govora koje je evanđelist prikupio: Govor na gori, Apostolski govor, Govor u prispodobama, Govor o Crkvi i Eshatološki govor.

Ovaj zadatak koji stoji pred učenicima toliko je zahtjevan da im je potrebna i posebna podrška, a nju predstavljaju posljednje Isusove riječi, one koje se odnose na budućnost: on će biti s njima sve do svršetka svijeta (28,20). To podsjeća na početak Evanđelja gdje je Isus nazvan S-nama-Bog, Emanuel. On je zato i došao da bi bio uz one koji su njegovi.