Početna stranica » U središtu jezera Orta

U središtu jezera Orta

157 pregleda

Na otoku Sveti Julije nalazi se benediktinski samostan u kojemu je, čini se, vrijeme stalo.

Od rimske bazilike sv. Petra, potom sv. Marka u Veneciji do milanske gotičke katedrale, svaka regija u Italiji ponosi se svojim velikim katoličkim znamenitostima. Za katolike na sjeverozapadu Novare, izvor ponosa je zasigurno samostanski benediktinski kompleks na otoku Sveti Julije koji je dugačak oko 900 metara, a nalazi se u središtu jezera Orta.

Katolička povijest otoka datira u 5. stoljeće kada je na njemu izgrađena kapelica koja je najvjerojatnije bila spomen na evangelizatora sv. Julija koji je tamo u umro. Kasnije je podignuta romanička bazilika iz 12. stoljeća koju je u šest stoljeća kasnije zamijenio samostan u koji su, 1976. godine došle sestre benediktinke.

Prema arheološkim nalazima, prvo naseljavanje ovoga dijela zemlje zbilo se za vrijeme neolita dok prvo kršćansko naselje seže u 4. stoljeće. Tada je, prema tradiciji, sv. Julije, koji je misijski putovao iz rodne Grčke u sjevernu Italiju, plutajući na svom plaštu prvi kročio na ovaj otok.

Nakon što je bio svjedok prisutnosti zmija i čudovišta, za koje se smatralo da su simboli đavla u srednjovjekovnoj kulturi, sv. Julije je odlučio sagraditi katoličku crkvu pretvorivši tako ovaj mali otok u središte svoje evangelizacijske misije. Još i danas se u romaničkoj bazilici unutar strukture na otoku čuvaju relikvije sv. Julija. Tijekom srednjega vijeka otok Sveti Julije bio je važno vojno središte, a tijekom 11. stoljeća car Svetog Rimskog carstva, Otto I, borio se protiv talijanskih postrojbi. Nažalost, tijekom ove borbe došlo je do uništenja izvornoga izgleda crkve.

Kasnija povijest bilježi kako je ovdje osnovan benediktinski samostan. Naime, benediktinski redovnik Wiiliam iz Volpiana je nakon školovanja u Clunyu u Francuskoj u kojoj je kasnije služio i kao biskup, postao istaknuta ličnost reda. Pomogao je izgradnju mnogih bogomolja na europskom kontinentu, uključujući i Mont Saint-Michel te ovaj samostan.

Benediktinsku tradiciju i danas održavaju redovnice benediktinke koje su ovdje došle 1973. godine preselivši se iz obližnje opatije Viboldone.

Danas je samostan krunski dragulj okolnih kršćanskih mjesta, a hodočasnici pristižu na otok svakog 31. siječnja kako bi proslavili dan sv. Julija, zaštitnika graditelja. Tijekom ostatka godine samostan je otvoren posjetiteljima (osim u studenom) koji mogu obići i doživjeti njegove predivne vrtove te se upoznati s aktivnostima i djelovanjem redovnica koje su djelatne u vrtlarstvu, tipografiji i restauraciji drevnih knjiga. Ako dolazite iz pravca Milana možete koristiti lokalni vlak do jezera Orta, a potom do otoka doći lokalnim taxi brodovima.