Mons. Vukšić predvodio je misno slavlje u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Francisom Assisiem Chullikattiom, provincijalom Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, generalnim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađanom Ćosićem i još oko 60 svećenika među kojima su bili poglavari i profesori s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, Franjevačke teologije, Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater te župnici župa iz kojih dolaze ređenici. Na svetoj misi sudjelovale su redovnice raznih kongregacija te roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, župljani iz rodnih župa ređenika i drugi vjernici. Asistenciju kod oltara i liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi iz spomenutih bogoslovnih sjemeništa.
Svećenikov vidljiv „drugi Krist” u životu i dušebrižništvu
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Tomo pozdravio je sve nazočne u katedrali. Poseban pozdrav uputio je predstavniku Svetog Oca u BiH, nunciju Chullikattu i provincijalu fra Zdravku. Nakon što su rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić i meštar Franjevačke bogoslovije fra Danijel Nikolić predstavili kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnim, mons. Vukšić uputio je prigodnu propovijed koju je naslovio. Vrhbosanski se nadbiskup uvodno referirao na Matejevo evanđelje koje se naviješta na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla; Isus je negdje u okolici Cezareje Filipove u jednom razgovoru nasamo sa svojim učenicima želio od njih čuti odgovor na dva važna pitanja o sebi.
„Prvo pitanje odnosilo se na odjek, koji je Isusovo propovijedanje i djelovanje ostavljalo na slušatelje, te je glasilo: ‘Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?’ Na njega je Isus dobio neobičan odgovor, koji dopušta zaključiti da ljudi, prema informacijama kojima su raspolagali učenici, baš i nisu razumjeli ni shvatili tko je Isus jer su smatrali: ‘Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ’”, tumačio je propovjednik dometnuvši kako je nakon ovog uvoda, sa željom da čuje dokle su njegovi učenici stigli u spoznanju i vjeri, njih sve Isus izravno pitao: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?”
Ovakvim formulacijama dvaju pitanja Isus je, potaknuo je nadbiskup, jasno obznanio da su „Sin Čovječji” iz prvoga pitanja i „ja” iz drugoga ista stvarnost – to jest, On, Isus Krist, njihov učitelj. „A iz odgovora na drugo pitanje Isus će saznati da su njegovi učenici, u odnosu na ostale ljude, vrlo uznapredovali. Naime, na postavljeno pitanje: Šimun Petar prihvati i reče: ‘Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga’”, posvijestio je propovjednik.
Temelj apostola i njihove vjere
Potom je nadbiskup progovorio o današnjem blagdanu sv. Petra i Pavla, kojim proslavljamo apostolsko utemeljenje i uporište Crkve za ispovijedanje svoje vjere.
„’Građevina’ Crkve zasnovana je na temelju apostola i njihove vjere i, zahvaljujući tomu, izravno se oslanja na Isusa, koji je zaglavni kamen te ‘građevine’ i koji ju drži na okupu, a vjernike u zajedništvu velike obitelji sa sugrađanima svetih i ukućana Božjih. To je vrlo lijepo protumačio još apostol Pavao kada je pisao kršćanima grada Efeza: ‘Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu”, kazao je nadbiskup Tomo, pojasnivši kako su apostoli izravna poveznica koja, u neprekinutom nizu do današnjega dana svaku generaciju vjernika povezuje s Isusom, što vrijedi u povijesnom smislu, ali još je važniji kontinuitet ispovijedanja apostolske vjere. Nadalje, propovjednik je naglasio da Isus, kako nekadašnje svoje učenike, i nas danas pita: Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?
„I još više, pita nas: ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’ I na oba pitanja potrebno je Isusu dati odgovor. To jest, koji je odjek našega dušobrižništva? I još važnije: Tko je Isus za nas u našem osobnom životu, razmišljanju, našem govoru, našem djelovanju, planiranju, nakanama, u odnosu prema drugima? Posebice pod vidom da je zadaća svećenika biti aktivan i vidljiv ‘drugi Krist’ u svom privatnom životu i u svom obnašanju dušobrižništva”, potaknuo je mons. Vukšić posvjestivši kako svećenik nije gospodar već sluga Božjega milosrđa i ponizni posrednik Božjih sredstava za spasenje ljudi te pri tomu je ponizno svjestan da je nedostojan časti i poslanja za koje je izabran i koja mu je povjerena.
Nadbiskupova čestitka
Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su svi prisutni molili Litanije svih svetih, a vrhbosanski nadbiskup položio je ruke na glave ređenika. Nakon što su župnici rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić pomazao im je dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim do njih izmijenio cjelov mira. Potom je nastavljeno misno slavlje.
Na kraju svete mise, mons. Vukšić čestitao je novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju, nakon čega su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov, prenosi portal Nedjelja.
