Ova knjiga nastajala je od siječnja 2018. do prosinca 2020. godine u člancima koji su objavljivani u Svjetlu riječi, mjesečniku Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u rubrici po kojoj je knjiga i naslovljena. Knjiga govori o djelovanju bosanskih franjevaca na našim prostorima.
Voditeljica programa bila je Anamarija Ćuro, a predstavljači su bili dr. sc. fra Vili Radman, mag. Ana Papić, urednik knjige fra Janko Ćuro i autor fra Anđelko Barun.
Fra Vili Radman opisao je nastanak i ukratko sažeo sadržaj knjige govoreći o povijesti provincije Bosne Srebrene. Istaknuo je kako knjiga u 33 kraća poglavlja, na 167 stranica, u bitnome obuhvaća temeljni aspekt franjevačke prisutnosti u BiH kroz više od sedam stoljeća. Osvrnuo se i na naslovnicu knjige na kojoj se nalazi sliku Gabrijela Jurkića „Ratna žetva“ u kojoj fratri žanju žito zajedno s drugim starcima u odsutnosti mladosti koja se nalazila na žarištima Prvog svjetskog rata. Ona pokazuje onu filozofiju franjevačke povijesti u BiH koja ih je održala tolika stoljeća na ovim nemirnim prostorima koji se uvijek nalaze na vjetrometini povijesti: franjevci su crpili svoju snagu iz svoje usidrenosti u puku, u vjernicima. Ovo je jedna od temeljnih poruka povijesti franjevaštva na ovim prostorima čije je svjedočanstvo i ova knjiga fra Anđelka Baruna, kao i njegovo čitavo znanstveno i redovničko djelovanje.
Potom je riječ preuzela Ana Papić koja je u svom izlaganju prošetala kroz povijest Provincije ističući mnoge progone kroz koje su franjevci stoljećima prolazili kao i mnoge tragove koje su za sobom ostavljali u raznim segmentima znanosti i kulture. Pa i unatoč teškoćama i progonima fratri su ostali u Bosni. A opstali su i Hrvati katolici zahvaljujući požrtvovnosti i upornosti fratara; onih istih fratara kojima se još prije 200 godina biskup Miletić obratio znamenitim riječima: „Kaleže i crkve prodavaćemo a naših krstjana upustiti nećemo!” Svoje izlaganje Ana je završila riječima pape Leona XIII. od 14. ožujka 1883. godine kojima ne treba ništa više dodati: „Sve što katolička vjera ima u Bosni, iza Boga, plod je franjevačkog truda i znoja.”
Zatim je urednik fra Janko Ćuro naglasio da čitatelj iz ove knjige neće upoznati samo povijest Bosne Srebrene, nego i vlastitu povijest jer su franjevci sa svojim pukom uvijek bili jedno. Sadržaj knjige tako jasno pokazuje kako su se dobra i loša vremena mijenjala, ljudi, osvajači, bolesti, ali uvijek smo ostajali i opstajali, jer se duboko u nama primio nauk Gospodinov koji uči kako nijedan križ nema zadnju riječ. Bog ima zadnju riječ, uskrsnuće ima zadnju riječ, radost ima zadnju riječ. I to je činjenica – kako kroz proteklih sedam stoljeća, tako upravo i ovog trenutka. A svima onima koji nam govore da u Livnu, Tolisi, Sarajevu, Banja Luci, Bihaću i u svim drugim župama Bosne Srebrene nema života, možemo samo kratko poručiti: Tako vi mislite. Mi mislimo drukčije.
Na koncu se obratio autor knjige fra Anđelko Barun koji je rekao da je knjiga pisana pučkim jezikom i stilom kako bi bila pristupačna većem broju ljudi. Naglasio je da je interesantna činjenica da je franjevačka zajednica kao vikarija i provincija jedina institucija koja 700 godina kontinuirano djeluje u Bosni. Bosna je tada bila Banovina, pa Kraljevina, preko 400 godina pod Osmanlijama, zatim dolazi Austro-Ugarskom, pa prva Jugoslavija, zatim NDH pa druga Jugoslavija te današnja dejtonska BiH. Svi su ti politički i društveni sistemi dolazili, prolazili i nestajali, a franjevačka je zajednica trajno ostajala i djelovala. Na kraju je fra Anđelko zahvalio svima onima koji su dali doprinos da knjiga ugleda svjetlo dana.
U glazbenom dijelu nastupio je fra Emanuel Josić s izvedbama „O sole mio“, „Pieta, Signore“ i „Tvoja Zemlja“.
