Početna stranica » Tvorac glazbene arhitekture

Tvorac glazbene arhitekture

193 pregleda

Svoj nenadmašiv talent Gaudí je dokazao već s dvadeset i pet godina, kada je preciznim, statističkim proračunima uspio postaviti spremnik s vodom na vrh jedne zgrade stvarajući vodopad u Parcu de la Ciutadella. Njegovi tehnički proračuni toliko su impresionirali njegova profesora da ga je oslobodio polaganja ispita i pohađanja predavanja.

Antonio Gaudí. Jedinstven, kontroverzan. Genij, pred čijim opusom nitko ne ostaje ravnodušan. U ovom napisu upoznat ćemo se u najkraćim crtama s majstorom arhitekture koji je stvarao strukture koje je bilo nemoguće realizirati, i koji je modelirao arhitektonske prostore bez granica.

Antonio Gaudí rođen je 25. lipnja 1852. godine u Rensu kao unuk i praunuk obrtnika koji su pravili kotlove. Upravo ova kotlarska tradicija usmjerila je Gaudíja u pravcu direktne realizacije forme u prostoru i rješavanja problema  na konkretan način, bez ponavljanja prijašnjih nacrta  i planova. Još kao dijete patio je od reume koja ga je pratila cijeloga života. Liječnici su mu propisali striktnu vegeterijansku dijetu, velike količine vode i duge šetnje.

Šećući i pomno promatrajući prirodu, uočio je da su sve forme koje Bog stvara apsolutno funkcionalne. Na toj spoznaji zasnivao je svoje stvaralaštvo. Svoj nenadmašiv talent Gaudí je dokazao već s dvadeset i pet godina, kada je preciznim, statističkim proračunima uspio postaviti spremnik s vodom na vrh jedne zgrade stvarajući vodopad u Parcu de la Ciutadella. Njegovi tehnički proračuni toliko su impresionirali njegova profesora da ga je oslobodio polaganja ispita i pohađanja predavanja.

Godinu dana poslije, kratko nakon diplomiranja, Gaudí  gradi kuću za obitelj svog ranog pokrovitelja Manuela Vicensa, čija luksuzno dekorirana fasada podsjeća na orijentalna mjesta i čini zgradu većom nego što ona jest. Ovaj katalonski umjetnik stvara 1883. godine vrata na Finca Guell at Les Carts na kojima dominira odlično izrađeni čelični zmaj otvorenih usta. 1883. gradi kuću El Capricho, a iste godine započinje  životni projekt: crkvu posvećenu Svetoj Obitelji (Sagrada Familia) u Barceloni, nastavljajući na već započeti posao Franciska de Paul del Vilara. Prvi Vilarov projekt bio je gotički. Crkva je trebala biti u obliku latinskog križa duga 97 i široka 44 metra s prostranom kružnom apsidom u kojoj bi se nalazilo devet kapela. Gaudí nije odmah napravio konačan projekt, jer čisto plastična fantazija i sklonost uporabi svih mogućih materijala nisu mu omogućavali  zadovoljiti se dvodimenzionalnim crtežom na papiru.

U početku se Gaudí još osjećao vezan za shemu koju  je postavio njegov prethodnik. Ali je odmah promijenio kriptu koja je bila već djelomično određena  cjelina. Podigao je visinu svoda na 10 metara i time ostvario glavni cilj: dati najveći  polet strukturama kojima je tek trebalo stvoriti gotiku, ali ne oblik već duh koji je nadahnjivao njezine tvorce. Gaudí, kojega su često smatrali zakašnjelim  gotičkim arhitektom, izbacio je dva osnovna elementa prve gotike: šiljasti luk i kontrafore, koje je nazivao štakama (las muletas). Na njihovo mjesto je uveo parabolični luk i nagib stupova u zavisnosti od rasporeda tereta na njima: Kao stablo drveta koje se naginje u zavisnosti od težine lišća na granama.

Nastavljajući projektiranje, u potpunosti je izmijenio Vilarove nacrte, načinivši program svetog prikazivanja takve širine, složenosti i smjelosti da je u potpunosti nadvisio namjere i najambicioznijih gotičkih majstora. Izmijenio je dimenzije na 40 sa 120 metara, uspostavivši odnos dimenzija 3:1 (prvi vidljivi kršćanski simbol), tako da je dobio građevinu u obliku latinskog križa s pet lađa upotpunjenih s dvanaest zvonika (12 apostola) i jednom vrstom triburija koji treba simbolizirati glavu Isusa Krista. Zdanje je trebalo biti visoko 160 metara, dakle više od kupole Crkve svetog Petra. I po tome se vidi kako se kršćanska simbolika spojila s ponosom Katalonca, koji je naveo Gaudíja da s osam stubova prikaže gradove: Valenciu, Granadu, Toledo, Zaragozu, Burgos, Valladolid, Santiago i Sevillu.

Četiri veća stupa  koji pridržavaju triburij trebaju podsjećati na četiri evanđelista. Apostoli, grupirani po četvorica, određeni su da u obliku zvonika čuvaju tri ulaza, od kojih svaki ima troja vrata, koja simboliziraju vjeru, nadu i ljubav. Istočna vrata su posvećena Kristovu rođenju i djetinjstvu, zapadna njegovu stradanju i smrti, a glavna, južna, njegovu uskrsnuću i Posljednjem sudu (Juicio Final).

Ono što u čitavom projektu oduševljava nije samo međusobna suglasnost elemenata i religioznost predanja dovedena do savršenstva, već i namjera da se ta cjelina upotpuni stotinama skulptura u punoj  oblini ili u visokom reljefu, zidovima prekrivenim freskama, staklenim pločicama i kovanim željezom. Sagrada Familia je zapravo samo kripta, apsida i istočna fasada. Ništa drugo, s obzirom na energiju utrošenu na istraživanje, ništa više od ruševina budućnosti, kako su definirane šupljine vrata otvorene u prazno.

Godine 1885. Gaudí gradi Palan Guell, u kojoj se nalazi 127 raskošnih mramornih stupova,  Astorgu 1887. (radove završava Luis de Guereta), Conventa Teresiana (1887-1894), Casa Calvet (1898-1904), za koju prima jedinu nagradu, Colonia Guell (1898-1914), Park Guell (1900-1914), Gaudíjev najpatriotskiji projekt. Od 1905. do1907. gradi Casa Batella, čiju je krovnu konstrukciju osmislio kao usnulog zmaja, leđima okrenutog ulici, tako da su njegove krljušti krovni prekrivač, a leđa krovni vijenac. U vremenu od 1906. do 1910. gradi Casa Mila, drugu najpoznatiju građevinu u Barceloni, koja je danas rezidencija za fondaciju koja se brine o Gaudíjevom nasljeđu Espai Gaudi s umjetničkom galerijom i  muzejom na podu, baš ispod krova.

Nažalost, 7. srpnja 1926. godine na Gaudíja, tvorca uvijek suvremene glazbene arhitekture, nailazi tramvaj i on umire tri dana kasnije. Njegovi posmrtni ostaci pohranjeni su u kripti velike nedovršene katedrale Sagrada Familia. Svojim i danas aktualnim stvaralačkim jezikom tvorac sklada Antonio Gaudí je na putu  da postane blaženikom, a njegovo najveće djelo, zahvaljujući sačuvanim nacrtima, napokon bi moglo biti završeno.