U pjesmi I want it all britanska rock skupina Queen u refrenu pjeva: „Želim sve i želim to odmah” (I want it all and I want it now). Ova rečenica sažima osnovni postulat modernoga konzumenta koji ne samo da sve želi nego sve to želi posjedovati istoga trenutka. Za takvu osobu ne postoji nikakva mjera ili stvarna potreba, nego nagon koji postupno prelazi u poremećaj ovisnosti o kompulzivnom kupovanju koji se dijagnosticira kao oniomania (grčki onios = za prodaju i mania = neumjerenost, ludost). Ovisnost nije teško prepoznati jer se manifestira o neograničenom kupovanju i besmislenom gomilanju artikala. Sasvim je prirodno da konzument zapadne u vrlo ozbiljne psihološke, financijske i obiteljske probleme koji ga dovedu do depresije, dugova i drugih problema.
Ovaj poremećaj svakako jednim dijelom proistječe iz konzumerizma kao društvenoga fenomena koji podržava načelo da se smisao života može pronaći u stvarima poručujući da je čovjek uspješan i sretan samo ako što više ima i posjeduje, tj. da se čovjek definira onim što posjeduje. Reklamna industrija, koja je već odavno postala znanost, svakodnevno uvjerava konzumente da što više stječu, da prate suvremene i pomodne trendove kako bi stekli životnu sigurnost bez obzira na to što se na koncu ona pretvori u ono što je oduvijek i bila, a to je puka iluzija. Što se tiče masmedija i sami smo svjedoci da im je važna samo zabava koju treba konzumirati kao hranu koja se brzo zaboravi i zamijeni novim tanjurom (W. H. Auden). Koliko god izgledalo samo po sebi besmisleno i poražavajuće, danas s pravom možemo ustvrditi kako život više ne živimo, nego ga zapravo konzumiramo.
Koliko god se konzumerizam činio kao defektnost novijega i suvremenoga doba, on nije bio nepoznat ni u daleko ranijim društvima i kulturama. Na njegovu besmisao i iluziju upozorio je i sam Isus u prispodobi o bezumnom bogatašu kojemu obilno urodi zemlja pa je srušio stare i napravio veće žitnice kako bi mnogo godina „jeo, pio i uživao. Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’” (Lk 12,13-21).
Dakle, biti nije samo važnije od imati, nego imaš samo ono što jesi. Mohave Indijanci u SAD-u imaju jednu te istu riječ za željeti i trebati. Jer, zašto bi nešto željeli ako to ne trebaju?
