U mjesecu lipnju obilježen je svjetski dan zaštite okoliša, a sa srpnjem se polako ulazi u vrijeme godišnjih odmora, ovaj tekst je posvećen nacionalnim parkovima kao idealnoj kombinaciji netaknute prirode i aktivnog odmora. Iako nacionalne parkove možete posjetiti u bilo koje godišnje doba i u bilo koje slobodno vrijeme, dugi ljetni dani su upravo oni koji pružaju odličnu priliku da ljepote nacionalnih parkova doživite u najpunijem izdanju. Uz bogatu reportažu koju možete pronaći u svakom ljetnom izdanju Svjetla riječi, ovdje su nacionalni parkovi prikazani globalno, uz jedan statistički osvrt kako priliči i samom nazivu rubrike „Brojke i slova”.
Nacionalni parkovi su područja netaknute prirode i očuvanog ekosustava. Njihova glavna razlika od drugih zaštićenih područja je u zabrani bilo kakve gospodarske upotrebe prirodnih dobara koja se u njima nalaze. Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN), kao svjetska organizacija za zaštitu prirode i korištenja prirodnih resursa, definirala je kriterije koje treba imati svaki nacionalni park. Međutim, kako samo ime kaže „nacionalni” – on postaje zaštićenim područjem kad ga takvim proglasi vlastita država tj. odgovarajuće rukovodstvo unutar nje. Uz propisane smjernice IUNC-a, spomenute države mogu imati i svoje dodatne kriterije, što ponovo naglašava njihovu dominantnu ulogu.
Nitko kao Australija i Kanada
Najviše nacionalnih parkova na svijetu ima Australija. Razlog je prvenstveno velika površina njihove zemlje/kontinenta, ali i izrazito velika težnja njihove vlasti da zaštiti svoje područje ugroženo valom novih doseljenika. Tako su osnivanje počeli već 1879. godine i danas imaju više od 600 nacionalnih parkova. S druge strane, najveću površinu nacionalnih parkova ima Kanada. S više od 304 tisuće km², raspoređenih u 43 nacionalna parka, Kanada je gotovo 4 % svoga teritorija označila nacionalnim parkom. Da bi predočili koliko je to puno, zamislite teritorij kao 6 površina Bosne i Hercegovine. Najveći udio državnog teritorija označenog kao nacionalni park imaju Belize u Srednjoj Americi, Zambija u Africi i Izrael u Europi. Svaka od ovih država je više od jedne trećine svoga teritorija označila nacionalnim parkom.
Bosna i Hercegovina ima tri nacionalna parka. Najveći od njih je NP Una (198 km²), a zatim slijede NP Sutjeska (173 km²) te NP Kozara (34 km²). Najstariji je NP Sutjeska koji je nacionalni parkom proglašen davne 1965. godine. Od zemalja u našem susjedstvu najviše nacionalnih parkova ima Hrvatska, dok najveću ukupnu površinu nacionalnih parkova ima Srbija. U ne tako davno vrijeme, površina srpskih nacionalnih parkova je bila i veća. Odvajanjem Republike Kosovo, odvojio se i NP Šar planina koji sada pripada novonastaloj državi. Inače, najveći nacionalni park u našem susjedstvu je slovenski NP Triglav s površinom od 839 km².
Nacionalni parkovi | ||||
Država | Broj | Površina (km²) | Udio državnog teritorija | Najstariji (godina proglašenja) |
Bosna i Hercegovina | 3 | 404 | 0.8 % | Sutjeska (1965.) |
Hrvatska | 8 | 994 | 1.8 % | Plitvička jezera (1949.) |
Srbija | 4 | 1200 | 1.50 % | Fruška Gora (1960.) |
Slovenija | 1 | 838 | 4.1 % | Triglav (1981.) |
Crna Gora | 5 | 1096 | 7.9 % | Biogradska Gora (1952.) |
Ne zaboravite ponijeti novčanik
Države u Europi s najviše nacionalnih parkova su Turska i Rusija. Obje imaju po 40 nacionalnih parkova. Po jedan nacionalni park imaju Belgija, Portugal, Švicarska, Slovenija te Malta koja službeno ima i najmanji nacionalni park u Europi sa svega 2.5 km². Najstarije nacionalne parkove u Europi ima Švedska (1909. godine proglasili 9 nacionalnih parkova), dok najstariji nacionalni park na svijetu imaju SAD (NP Yellowstone, proglašen 1872. godine).
Nažalost, kako je u današnjem svijetu malo stvari besplatno uvjerit će vas i troškovi posjete nacionalnih parkova. Pored cijena ulaznice koje obično naplaćuje većina nacionalnih parkova, sve je više onih koji nude i dodatne sadržaje. Hrana, piće, noćenje ili posjeta muzeja – primjeri su ponude koja se dodatno plaća. Da je ponuda nacionalnih parkova uistinu kreativna, potvrđuje i meksički NP Tulum. Naime, tamo će vam uz cijenu ulaznice odmah naplatiti i dodatnih 5 KM ako unosite neki od aparata za slikanje.
Dok se vožnja osobnim automobilom kroz američki NP Grand Canyon plaća 52 KM ili cjelodnevna ulaznica za španjolski NP Teide u iznosu od 54 KM, posjete nacionalnih parkova u regiji su cjenovno povoljnije. Na primjer, ulaznica u NP Una za jednu odraslu osobu košta 6 KM. Cijene posjete nacionalni parkova su znatno povoljnije i za grupne posjete ili posjete izvan sezone. Tako prema aktualnim cijenama NP Plitvička jezera, odrasla osoba će ulaznicu u vrhuncu sezone (srpanj i kolovoz) platiti 48 KM. Ista ulaznicu za posjete kroz dva mjeseca prije ili poslije košta 29 KM, a izvan sezone (od sredine jeseni do početka proljeća) 14,5 KM. Povoljnije karte obično plaćaju djeca, učenici i umirovljenici, a dobra preporuka su posjete nacionalnih parkova u danima njihovog obilježavanja kad su posjete nerijetko i besplatne.
Posjeta nacionalnih parkova pruža jedno kulturno, znanstveno i odgojno-obrazovno bogatstvo. Britanski estetičar i sociolog John Ruskin je napisao: „Sunce je ukusno, kiša je osvježavajuća, vjetar nas osnažuje, snijeg ushićuje; stvarno, ne postoji loše vrijeme, nego samo različite forme dobrog vremena.” Uz misli na nacionalne parkove, neka vam ljeto bude ispunjeno rekreativnim aktivnostima i kulturnim bogatstvom.