Postoji čovjek kojega moraš pobliže upoznati. Pa i ako nikada dokraja ne spoznaš zašto čini ovo a ne ono, zašto se jednom osjeća ovako a drugi put onako. To je čovjek s kojim moraš svaki dan živjeti. Taj čovjek sjedi u tvojoj vlastitoj koži. Taj si čovjek – ti sam.
Da bi bio sretan, jako je važno da se osjećaš ugodno u vlastitoj koži. Da bi bio sretan, moraš postati slobodan, pa tako i slobodan od bolesnog sebeljublja, bolesne (pre)osjetljivosti, nestrpljivosti i pohlepe. Najbolji učitelj u tome jest običan, svagdanji život. Drugi, jednolični trenuci, uvijek isti zamoran posao, nesporazumi i razočaranja, bolesti i povrede, neispunjene želje i neizbježna trvenja – sve će te to izbrusiti poput dragog kamena. No, samo ako budeš mogao reći da. To boli, znam. Katkad nikako ne ide. Ali nema drugog puta do istinske sreće.
