Moja supruga i ja boravimo dvadesetak dana u Chicagu. Ugostili su nas braća franjevci, članovi Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Ameriku i Kanadu. S njima, i sa sestrama franjevkama koje su kod njih u službi, dijelimo i svakodnevni i blagdanski život.
Dan započinjemo molitvom jutarnje i svetom misom. Potom zajednički doručkujemo. Ponekad – kad god nam odgovara – s njima ručamo i večeramo. Povremeno sjedimo zajedno uz kavu i čašicu razgovora. Tijekom dana najčešće smo negdje u gradu. Braća franjevci nas odvoze kamo je potrebno. Dolaze po nas. Svaki takav odlazak, svaki takav dolazak, s obzirom na gradske udaljenosti, iziskuje sat-dva njihova vremena. I tko god nas vozi, čini to dobre volje.
Dok boravimo kod njih, iz domovine do njih stiže vijest da je umro naš franjevački subrat. Vijest mi priopćavaju naglašeno obzirno. Služe za njega koncelebriranu misu zadušnicu. I da bih i ja imao udjela, pozivaju me da čitam misna čitanja. Na kraju mise, uoči završnoga misnog blagoslova, mole me da, po povratku u domovinu, izraze njihove sućuti prenesem svima koji su mu bliski.
Uoči odlaska iz Chicaga, opraštamo se s braćom franjevcima i sestrama franjevkama. Dok se pozdravljamo s gvardijanom, on kaže: „Naša su vam vrata uvijek otvorena, srca još i više.”
Odlazimo ganuti. I dok odlazimo, postajemo svjesni da smo sve vrijeme, sve ove dane, bili ganuti. Duboko nas dira njihova jednostavnost, srdačnost i bliskost. Protječu dani, mjeseci… a iskustvo koje nam je darovano u životu s njima ne blijedi. Naprotiv, biva sve izraženije. Sve snažnije doživljavamo njegovu dragocjenost.
Uistinu, u riječi: „Naša su vam vrata uvijek otvorena, srca još i više”, stane franjevačka duhovnost. Čitava. Vjerujem da je sveti Franjo Asiški poželio upravo to kad je poželio dijeliti život sa svojom braćom; kad ih je slao da dvojica po dvojica idu svijetom i svjedoče evanđelje. Svjedoče svoj međusobni bratski odnos, svoj bratski odnos prema svim ljudima. I – šire – prema svim bićima, svim Božjim stvorenjima. Nije pretjerano reći da bi se „Pjesma brata Sunca” svetoga Franje Asiškoga mogla prereći, jednostavno protumačiti riječima: „Naša su vam vrata, braćo i sestre, uvijek otvorena, srca još i više. Naša su ti vrata i vrata sve braće i sestara, Bože, uvijek otvorena, srca još i više.”
Franjevačka, evanđeoska gostoljubivost istodobno svjedoči i provjerava naše franjevaštvo. Franjevaštvo i zatvorena vrata i srca, jednostavno, ne idu zajedno. Samo je franjevaštvo otvorenih vrata i srcâ istinito i životno.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima čija su vrata i srca uvijek otvorena.
Blaženi koji žive s otvorenim evanđeljem
u srcu i rukamajer ćeš po njima nebo na zemlji udomiti.
