Promocija je održana 9. rujna u Solothurnu te 23. rujna u Dullikenu. Film je snimila izdavačka kuća Duga iz Zagreba – Lučko. U nekoliko mjeseci film je snimljen na DVD-u i CD-u u dva izdanja s 12 glazbenih brojeva: u švicarsko-hrvatskom izdanju HKM international Press Solothurn i Duga, Zagreb) te u hrvatskom izdanju (Croatia Records i Hrvatski katolički radio).
U ovom glazbenom dokumentarno-igranom filmu, između ostalih, govore prvaci hrvatskoga glumišta: Zlatko Vitez, Joško Ševo i Anja Šovagović te glazbenici iz Švicarske i Hrvatske. Tekst i glazbu za film napisao je fra Šimun Šito Ćorić, a redatelj je bio Tom Berger. Snimanje i promociju filma je, uz mnoge druge sponzore, značajno financirala Rimo-katolička sinoda kantona Solothurn. U filmu se govori i pjeva na hrvatskome jeziku, a titlovi su na njemačkom pa su se tako na premijeri uz Hrvate okupili i brojni Švicarci.
O ovome je događaju, točnije o kardinalu Stepincu, izvijestilo i nekoliko švicarskih novina. Prigodom treće obljetnice Kardinalove smrti, vodeće švicarske novine su upozoravale: „Ne smije se zaboraviti, Stepinac je bio, a on to ostaje još i danas, ideja pravde, slobode i istine.“ (Vaterland, 10. 2. 1963). Tako su i ovoga puta švicarske crkvene novine pozitivno pisale o Stepincu pozivajući Švicarce na premijeru filma. Tjednik Kirche heute (Crkva danas) ističe kako „film prikazuje život kardinala Stepinca (1898. – 1960.) koji se zauzimao za vjeru i slobodu, a to ga je dovelo do toga da je godinama bio utamničen te je morao živjeti i u kućnom pritvoru“.
Dva vodeća dnevnika u Centralnoj Švicarskoj, Oltner Tagblatt i Solothurner Zeitung posvetila su istim povodom više od pola stranice kardinalu Stepincu, iznoseći, uz njegov životopis, različita mišljenja o njemu, a neki ga nazivajući i „prijepornim duhovnikom“. Novina je citirala autora filma i hrvatskog misionara Ćorića koji je, između ostalog, objašnjavao da je blaženi kardinal Stepinac vjerski i nacionalni primjer i uporište Hrvatima, a da su komunisti od Kardinalove presude kroz 45 godina nastavili širiti klevete o njemu, pa su tako do danas ostale u nekima.
Sljedeći dan se pojavio još jedan prilog o kardinalu Stepincu u novini Oltner Tagblatt koji je citirao švicarskog župnika i dekana dr. W. Reglinskog, a koji je iz svoga dugogodišnjega rimskog iskustva uvjerljivo ustvrdio: „Ja znam da Vatikan ne pravi greške kod proglašenja blaženika. Život onih koji dolaze u obzir za proglašenje blaženim, detaljno i cjelovito se ispita, pa ne može biti da se u slučaju kardinala Stepinca nešto previdjelo.“ Također je pohvalio hrvatske vjernike kojih svake nedjelje „četiri stotine dođe na hrvatsku misu u Dulliken“. U istom prilogu pisao je i predsjednik Komisije Sinode kantona Solothurn za strance G. Serrago: „Mi znamo da hrvatski vjernici časte ovog kardinala i da je za njih vjera u središtu. Za nas ovaj film nema nikakvu političku pozadinu“ te je za Sinodu bilo razumljivo da sufinancira taj film i da ga podrži iz vjerskih motiva“, dodao je Serrago.
Prema reakcijama i oduševljenju gledatelja na premijeri filma, kao i na temelju reakcija u crkvenim krugovima i u švicarskim pisanim medijima, ovaj film je uz glazbeno-literarnu važnost, zasigurno i veliki doprinos predstavljanju istinske slike o životu i djelu bl. kardinala Alojzija Stepinca. Film je prethodno promoviran u Međugorju i više puta prikazan na televiziji Laudato, a u pripremi je i niz promocija diljem Hrvatske.
Frane Vugdelija
