Crkva je u duhu reforme sabora u Tridentu divno poredala i ponudila vjernicima kroz svaki mjesec u godini određenu pobožnost tj. razmišljanje o pojedinim otajstvima vjere: siječanj – Imenu Isusovu; veljača – Duhu Svetomu; ožujak – sv. Josipu; travanj – Muci Gospodnjoj; svibanj – Djevici Mariji; lipanj – Srcu Isusovu; srpanj – Predragocjenoj Krvi Isusovoj; kolovoz – Uznesenju Djevice Marije u nebo; rujan – Svetim arkanđelima i anđelima čuvarima; listopad – Gospinoj krunici; studeni – Svim svetima i dušama u čistilištu; prosinac – Utjelovljenju i Rođenju Isusovu. Pored ove mogućnosti mjesečnoga razmišljanja o otajstvima vjere, crkveni kalendar nam također svakoga dana kroz godinu daje različite svetkovine, blagdane te spomendane brojnih svetaca i svetica. Možemo se zapitati: Nije li to možda pretjerano? Ne udaljava li nas štovanje Djevice Marije, anđela i svetaca od same biti kršćanskoga bogoštovlja: Presvetoga Trojstva? Čemu na primjer sada, u mjesecu studenom, prisjećanje na bezbrojne znane i neznane svetačke likove kada znamo da je za uzorit kršćanski život dovoljno živjeti po riječima Svetoga pisma?
„Hodaj mojim stopama, to će ti pomoći”, govorio je sv. Henrik svojemu sluzi s kojim je jednom cijelu noć hodao kroz šumu zametenu snijegom. Ove riječi mogu nam poslužiti kao jednostavan primjer opravdanosti štovanja svetaca. Njihovi duboki tragovi koje su utisnuli u kršćansku povijest i svijest minulih naraštaja, neustrašivo i beskompromisno hodeći u snazi Duha i istini Isusova evanđelja, predragocjeno su sredstvo i putokaz i nama kako koračati ovom zemljom na putu prema vječnosti. Po njihovu primjeru i svjedočenju svijetli nam lice samoga Krista kojega su, iako slabi i grešni poput nas, svim srcem ljubili i trudili se vjerno ga nasljedovati.
Sveopći poziv
Kako bismo bolje razumjeli sveopći poziv kršćanima na svetost potrebno je vratiti se samim izvorima. Dovoljno je samo uzeti jednu rečenicu sv. Pavla koji kaže: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje” (1 Sol 4,3). Današnji kršćani često se znaju zaplesti u mrežu beskrajnih mudrovanja o tome što Bog od nas želi? Svatko od nas na svoj način pokušava odgonetnuti značenje zaziva iz Očenaša: Budi volja Tvoja. A odgovor je tako jednostavan i za svakoga jednako obvezujući: volja Božja je naša svetost! Prvi kršćani to su jako dobro razumjeli. Za razliku od Staroga zavjeta gdje se o svetosti govori samo u iznimnim slučajevima, u Novom zavjetu svetim se zapravo nazivaju svi kršćani. Kada čitamo Pavlove poslanice primjećujemo jednoznačnost između riječi kršćanin i svet. „Preporučujem vam Febu, sestru našu: primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima”, ovim riječima obraća se apostol Pavao zajednici kršćana u Rimu (Rim 16,2). Nikada nećemo saznati koliko je kršćana tijekom povijesti, a osobito tijekom prvih stoljeća kada je Crkva bila krvavo progonjena, živjelo svetim životom, podnoseći radosno i iz ljubavi prema Isusu i najstrašnija mučeništva. Nebrojeno mnoštvo svetih. O tome govori i apostol Ivan u svome Otkrivenju: „Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika!” (Otk 4,9).
Na tragu rečenoga, u pobožnoj želji da se jednoga dana u godini živa Crkva prisjeti svih onih neznanih kršćana koji su sačuvali polog vjere i svetačkim životom posvjedočili svoju opredijeljenost za Krista, na Istoku se u IV. stoljeću započeo slaviti blagdan svetih mučenika na prvu duhovsku nedjelju. Dva stoljeća kasnije isti blagdan uveden je i u Rimu. A za vrijeme pontifikata svetoga pape Bonifacija IV., točnije 13. svibnja 609. godine, prvi put u kršćanskoj povijesti, nekadašnji poganski hram Panteon u Rimu pretvoren je u crkvu posvećenu na čast Bogorodici i svim svetim mučenicima (Sancta Maria ad Martyres). Od tada je blagdan Svi sveti slavljen toga datuma. Kasnije će papa Grgur IV. 835. godine premjestiti svetkovinu Svi sveti na 1. studenoga. Jedno od tumačenja razloga premještanja svetkovine na 1. studenoga jest da je nakon završene žetve i berbe bilo lakše organizirati hranu i piće za mnoštvo hodočasnika koji bi dolazili na proslavu u Rim. Drugo, vjerojatnije tumačenje, jest kako se time htjelo dokinuti razne poganske običaje keltskoga podrijetla vezane uz 1. studenoga kao početak zimskoga godišnjeg doba.
Za ispravno shvaćanje svetkovine Svi sveti veoma je važno… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
