Početna stranica » Svetište Majke Božje Bistričke

Svetište Majke Božje Bistričke

119 pregleda

Najveće marijansko svetište u Hrvatskoj nalazi se u Mariji Bistrici, mjestu na sjeverozapadu zemlje među pitomim brežuljcima Hrvatskoga zagorja. Već stoljećima se u Mariju Bistricu slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir.

Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. Štovanje Blažene Djevice Marije ondje se veže uz stoljetni kip Majke Marije s djetetom Isusom u naručju, koji se čuva u bazilici. Već na prvi pogled ovaj kip svojom tamnom bojom upućuje na posebnost. Zavjetni kip Majke Božje Bistričke datira s kraja 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njegova tamna boja nije izvorna. Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice rad je pučkoga majstora te prikazuje osobu iz naroda odjevenu kao plemkinju. Izražajna moć kipa nije toliko u umjetničkome oblikovanju, koliko u samome vjerskom i nacionalnom značaju.

U početku je kip bio postavljen na čašćenje u maloj drvenoj kapelici na brežuljku nedaleko od župne crkve. Međutim, zbog opasnosti od Turaka koji su u to vrijeme pustošili te krajeve naše Domovine, ondašnji je župnik odlučio 1545. godine prenijeti kip iz „prasvetišta” na Vinskom Vrhu u Mariju Bistricu, u župnu crkvu posvećenu sv. Petru i Pavlu te ga je zazidao u zid crkve. O tome nije nikome ništa govorio jer je želio da potajno zakopan kip ostane sačuvan, vodeći se pri tome načelom da što manje ljudi zna za tajnu, to je ona sigurnija. Međutim, godine i bolest učinile su svoje te je savjesni župnik iznenada preminuo, a tajnu o kipu ponio sa sobom u grob.

Otkrića Marijina kipa

Predaja koju nam je zapisao bistrički župnik Andrija Ivšić (1688. – 1719.) u opisu Našašće čudotvornog kipa Blažene Djevice Marije Bistričke spominje da je župnik Luka 1588. godine jednom poslije večernjega zvona Zdravo, Marijo zapazio u crkvi neobičnu svjetlost pod korom. Iznenađen tim viđenjem, sljedećega dana pronašao je ispod površine žbuke zida neoštećeni kip Majke Božje. Kip je tada bio izložen javnomu štovanju vjernika, no ubrzo, zbog ponovne ratne opasnosti, prestala je pobožnost prema Mariji te je 1650. godine ponovno bio zazidan; iza glavnoga oltara.

Druge nedjelje mjeseca rujna župniku Petru Brezariću (1676. – 1679.) Marija se ukazala istoga dana u dva navrata. Prijepodne u župnoj crkvi za vrijeme propovijedi, pristupila je na propovjedaonicu žena plemenita izgleda, obučena u modru odjeću, prikazujući zagovor s gorućom svijećom u ruci i moleći župnika da zajedno s narodom moli kako bi ona ponovno dobila vid. Isti dan poslijepodne ukazala mu se ista „gospođa” u naselju Podgrađe dok se s kapelanom vozio u kočiji. Kada joj se htio približiti, „gospođa” je nestala. O tom viđenju mnogo se pripovijedalo i nakon Brezarićeve smrti, no bez pridavanja neke posebne važnosti. Ipak, bila je to molba Djevice Marije za progledanje iz zida iza oltara, gdje je bio zazidan kip bistričke Gospe.

Zaslugom velikoga Marijina štovatelja, monaha pavlina i generala pavlinskoga reda, a tada zagrebačkoga biskupa Martina Borkovića, pronađen je crni kip Majke Božje Bistričke. Biskup Borković, prisjećajući se svojih dječačkih dana kako je bosonog hodočastio u Bistricu, naložio je zagrebačkom kanoniku kustosu Matiji Stoklasu i bistričkom župniku Ivanu Molitorisu da potraže čudesni Marijin kip. Drugo našašće kipa Majke Božje Bistričke dogodilo se u subotu, 15. srpnja 1684. godine, a sutradan – u nedjelju, 16. srpnja 1684. godine (Margaretska nedjelja) dogodilo se prvo čudo; u crkvi je prohodala uzeta djevojčica. O čudesnom pronalasku kipa Majke Božje Bistričke, kao i glasu o čudesnim ozdravljenjima, pročulo se ne samo diljem prostrane Zagrebačke biskupije nego i po Štajerskoj i Ugarskoj. U bistričko proštenište počele su hrliti rijeke hodočasnika sa svih strana. Otkako je čudotvorni kip ponovno izložen javnom štovanju, od 1684. godine pa sve do danas, presveta Bogorodica u Mariji Bistrici štuje se pod nazivom Majka Božja Bistrička.

Hrvatski sabor u Zagrebu odlučio je 1710. godine, zbog zavjeta za zaštitu od haranja kuge, u župnoj crkvi u Bistrici podignuti novi oltar na čast Blažene Djevice Marije. Ta je odluka potvrđena 28. svibnja 1711. godine. Time je Hrvatski sabor uzvisio bistričko proštenište na zemaljsku (državnu) razinu. Taj je zavjet ispunjen 1715. godine kada je na novopodignuti oltar postavljen kip Majke Božje Bistričke, kojemu su s lijeva i s desna bili kipovi apostola sv. Petra i Pavla, kao prvotnih zaštitnika bistričke župe.

Svetište svih Hrvata

Porastom marijanske pobožnosti i zbog mnogih milosnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke, svetišna crkva je postala tijesna i premalena. Stoga je bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić (1875. – 1911.), prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa, dao proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama te je iz stare crkve načinio crkvu u stilu neorenesanse. Papa Pio XI. (1922. – 1939.) podijelio je 4. prosinca 1923. godine svetištu Majke Božje Bistričke naslov Manje bazilike (basilica minor).

Za vrijeme izgradnje bazilike, u predvečerje Velike Gospe 1880. godine izbio je požar u kojemu je stradalo sve što se u crkvi nalazilo, osim glavnoga oltara na kojemu je stajao kip bistričke Gospe. Zbog dima i čađe u crkvi kip je dodatno potamnio i poprimio gotovo crnu boju.

U jubilejskom slavlju 250. obljetnice svetišta Majke Božje Bistričke i u svečanosti krunjenja kipa Majke Božje Bistričke, koje se odvijalo prigodom zagrebačkoga hodočašća 7. srpnja 1935. godine, sudjelovalo je oko 30 000 hodočasnika. Tada je Grad Zagreb darovao bistričkom svetištu zlatni kalež, hrvatski kruničari zlatnu krunicu, a nadbiskup Antun Bauer proglasio presvetu Bogorodicu Mariju – Majku Božju Bistričku Kraljicom Hrvata:

„Rajska Djevo, Kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.”

Osobito ganutljiv prizor za vjernike bio je kada se nadbiskup Antun Bauer približio kipu Majke Božje Bistričke kruneći ga zlatnom krunom i govoreći:

„Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice! 
Naših patnja ne prezri u potrebama našim,
nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda,
Djevice slavna i blagoslovljena.”

Selidba kipa, njegovo skrivanje i dva našašća budila su vjeru u njegovu čudotvornu moć. Bistrička Gospa bila je tješiteljica kršćana za vrijeme turskih opasnosti, pomoćnica u Prvom i Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu.

(…)


Cijelu reportažu o najvećem Gospinu svetištu u Hrvatskoj pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.