Biblijski tekstovi ne navode jesu li bila trojica ili više kraljeva. Iako su postali dio središnje priče o Božiću, Evanđelja nam govore jako malo, pa gotovo i ništa o mudracima. Ne govore nam njihova imena, gdje su živjeli ili koliko ih je brojčano zaista bilo prisutno. Istaknuti su samo u drugom poglavlju Matejeva Evanđelja i tekst jednostavno kaže da su bili posjetitelji s Istoka koji su došli u Jeruzalem tražeći dijete.
Tekst glasi ovako: „Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.” (Mt 2, 1-12)
Primjećuje se da biblijski tekst ne određuje točno koliko je kraljeva bilo, trojica ili više. Samo govori „oni” i to je sve. Rana kršćanska umjetnost je odgovorna za predstavljanje tri mudraca u prizoru poklanjanja. Tekst čak ne spominje ni broj darova. Zasigurno su donijeli zlato, tamjan i smirnu. To ne znači nužno da je bio jedan sanduk sa zlatom, jedna staklenka smirne ili jedan poklon po osobi. Mudraca su mogla biti, na primjer, samo dva – jedan je donosio tamjan i smirnu, a jedan samo zlato.
Matej samo kaže da su se, nakon što su mu uručili svoje darove, vratili odakle su došli – „otišli su u svoju zemlju”, u jednini. Tekst je prilično oskudan u detaljima, ali kaže „zemlja”, u jednini – pa je pretpostavka da su došli s različitih mjesta opet samo nagađanje. Uistinu, Evanđelje ne pruža nikakve pojedinosti koje bi nam mogle pomoći zaključiti jesu li bili perzijski, babilonski ili indijski mudraci. Neki prvi komentatori sugeriraju da su mudraci doista bili Perzijanci, ali drugi potvrđuju da su umjesto njih bili jemenski Židovi.
