Povijest gore La Verna, koja je za franjevački red bez sumnje jedna od najsvetijih, počinje s Franjom Asiškim i jednim plemićem iz Toskane koji su se Božjom milošću susreli oko 1213. godine. Po svom značenju gora La Verna je najpoznatija ipak po tome što je bila sveto mjesto gdje je brat Franjo imao ekstaze i Božje objave, mjesto gdje se Krist na poseban način očitovao u povijesti preko rana (stigmi) utisnutih u Franjino tijelo na onim istim mjestima na tijelu gdje ih je i sam Raspeti imao – na rukama, nogama i boku.
Vođen željom za mučeništvom, Franjo je odlučio otputovati u Maroko. Tako je jednoga dana godine 1213. krenuo iz Porcijunkule s bratom Leonom na daleko putovanje. Spuštajući se u dolinu Marecchia, zaustavili su se kod San Lea, vrlo moćnoga dvorca. Tu je Franjo propovijedao nekolicini plemića među kojima je bio Orlando Catani, grof od Chiusija u Casentinu, današnjem Chiusi della Verna. Dirnut u srcu nakon divnoga propovijedanja darovao je Franji jednu svoju goru. Putovanje u Maroko Franjo nije nikada ostvario, ali u tom trenutku on možda i nije bio svjestan da će upravo ta gora La Verna biti mjesto njegova mučeništva, mučeništva ne rukom čovjeka nego djelovanjem Krista raspetoga.
Prijateljstvo između Franje i grofa Orlanda nastavilo se i u sljedećim godinama (1216. – 1218.) kada je grof pomogao Franji izgraditi na brdu La Verna malu crkvu posvećenu svetoj Mariji od Anđela. Nakon Kalvarije, gdje se na poseban način na križu objavio Sin Božji, La Verna je jedna od najsvetijih planina u kršćanstvu. To je mjesto gdje je raspeti Krist očitovao svoju moć i slavu. Stoga je La Verna više od svetišta. To je mjesto gdje se dodiruje ono božansko i ljudsko.
La Verna je bila vrlo važna za kontemplativni život koji je Franjo želio za sebe i za svoju braću budući da kontemplativni život prethodi apostolskom životu i radu. Gora La Verna bila je idealno mjesto za takav život. Na ovoj gori može se živjeti u siromaštvu, daleko od svih i od svega, može se moliti u tišini i činiti pokora, pogodna je za kontemplaciju, mjesto gdje se može potpuno suobličiti Kristu.
Postoji nekoliko posebno svetih mjesta na gori La Verna. Ona su sveta jer je sam Franjo na tim mjestima imao ekstaze i objave raspetoga Krista. „’Via sacra’ delle Stimmate” je put od glavne bazilike na La Verni do mjesta na kojem je Franjo primio Kristove rane – stigme. Franjo i brat Leon također su išli tim putom odlazeći i dolazeći na najsvetije mjesto na La Verni. Danas je ovaj put zapravo natkriveni hodnik koji štiti franjevce i tolike hodočasnike na njihovu putu od bazilike do mjesta primanja svetih rana za vrijeme procesije nakon molitve Devetoga časa. Ova procesija datira još iz 1432. godine. Deveti čas, koji se moli u tri sata poslijepodne, podsjeća na čas Isusove smrti. Procesija prema mjestu primanja svetih rana podsjeća da smo i mi pozvani da svakodnevno sudjelujemo na pobožan način u muci Kristovoj.
Srce gore La Verna čini crkva Stigmata. Upravo na ovome mjestu oko 14. rujna 1224. Franjo je od Raspetoga primio rane – stigme na rukama, nogama i boku, suobličivši se tako Kristu na vidljiv način. Na mjestu gdje je Franjo bio u vrijeme primanja rana, najprije je bio postavljen drveni križ. Nakon izgradnje crkve na ovom mjestu, križ je zamijenjen mramornom pločom na kojoj je uklesana drevna antifona „Coelorum candor splenduit” (hrv. S nebesa svjetlost sjajna prosvjetljuje) koja je podsjećala na divno čudo koje se tu dogodilo.
Sveta gora La Verna tako je stoljećima privlačna ljudima koji i danas dolaze iz svih krajeva svijeta častiti mjesto gdje je raspeti Krist urezao u Franjino tijelo biljege svoje muke. Kao i u Franjino vrijeme tako je i danas ovo mjesto susreta s prirodom i s Bogom, mjesto duhovne obnove. Mjesto posvećeno od Boga i od sv. Franje.
